Rijetko kojem političaru u Hrvatskoj uspjelo se toliko dugo zadržati na političkoj sceni kao Miloradu Pupovcu. Pogotovo stoga što je lider Srba u Hrvatskoj, ako ćemo iskreno, rijetko kome po volji. Za desnicu on je previše Srbin, za “svoje” nedovoljno Srbin, za lijevo-liberalnu opciju onaj koji je uvijek spreman taktizirati i spašavati HDZ-ove Vlade svojim rukama u Saboru. No unatoč svemu tome, Milorad Pupovac, kao mačka s devet života, ne samo da opstaje nego je danas, komu pravo, a komu krivo, jedan od ključnih hrvatskih političara. U zadnje vrijeme ponovno je u žiži javnosti. Braniteljska populacija traži njegov izlazak iz Vlade, a prije nekoliko dana napadnut je na tržnici Dolac u Zagrebu.
Rođen je 1956. godine u Ceranjima Donjim, selu između Benkovca i Biograda u kojemu je do rata živjelo oko pet stotina ljudi mahom srpske nacionalnosti. Iz kuće svojih roditelja, prvo u Zadar, a potom i u Zagreb, otišao je na školovanje još kao dijete. Mještani sela, u koje navrati rijetko, zato ga se više sjećaju iz razdoblja kada je postao političar nego kada je bio mladić. Još otkad su mu roditelji preminuli u selo i dolazi uglavnom samo da bi posjetio brata Vojislava koji se u obiteljsku kuću pokojnih roditelja vratio 2009. godine. Otac Obrad bio mu je nešto kao narodni veterinarski tehničar, majka Manda domaćica.
Pogledajte video - Što o Pupovcu kažu ljudi iz njegova rodnog sela
– Milorad je prva četiri razreda osnovne škole išao ovdje u Ceranje, a do osmog razreda bio je u Benkovcu. Poslije je kratko vrijeme bio u Zadru, a potom je otišao na školovanje u Zagreb. Nas dva brata smo ostali ovdje, a sestra je otišla živjeti u Rijeku – kaže nam Vojo. Kada je počeo rat, Vojislav Pupovac i drugi brat Mladen bili u vojsci takozvane SAO Krajine. Vojislav kaže kako je bio mobiliziran, a da je njegov brat Mladen radio kao tehničko lice u benkovačkom garnizonu.
– Nije istina, kao što neki pričaju, da je Mladen bio kod Kapetana Dragana, a i ja sam morao u vojsku jer, da nisam, možda bih stradao kao i neki drugi koje su pretukli arkanovci – rekao nam je Vojislav Pupovac koji je u vrijeme rata ipak jednom susreo brata Milorada Pupovca u Ceranjama. Kaže da su Milorada Pupovca iz UNPROFOR-a doveli u Ceranje, i to u trenutku kada mu je otac bio bolestan te da se tada i pojavila benkovačka milicija da provjeri zašto je Milorad došao. Neobično nalik i fizički i u izgovoru svom bratu Miloradu, Vojislav Pupovac rekao nam je kako njegov brat Milorad o politici obitelji nikad ne govori, a ni u rijetkim posjetima rodnom selu. Mještani nerado govore o politici i ratu, samo zamjeraju Miloradu što nije pomogao da im dođe voda u selo koje je obnovljeno nakon rata. Mještani još kažu da su Hrvatima kuće minirali i tukli ih arkanovci, a naposljetku zaključuju da su ratom prevareni.
Kada je s 14 godina stigao u Zagreb, Pupovac se upisao u Tehničku školu “Ruđer Bošković”. Kako je sam kazao gostujući u emisiji Neformalno Nove TV, tu se školovao za majstora za specijalna stakla.
– Pamtim svjetlo, tu raskoš osvijetljenoga grada, posebno nebodera na koji smo se penjali i hot-dog – kazao je tada Pupovac koji je otkrio i kako je u srednjoj školi imao vrlo dobre ocjene, ali da je zato na Filozofskom fakultetu, gdje je studirao lingvistiku i filozofiju, bio odličan. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojemu i danas radi, na Odsjeku za lingvistiku je i diplomirao i doktorirao, dok je u Ljubljani završio magisterij. Zanimljiva crtica iz života mu je i da se za vrijeme studija financirao radeći razne poslove, pa i vozeći tramvaj.
Inače, nakon studija Pupovac je jednu godinu predavao u političkoj školi u Kumrovcu, i to filozofiju, političke partije i političke pokrete, a nakon predavanja organizirao je i projekcije filmova pa je tako prikazao i neke tada zabranjene poput “Doviđenja u sljedećem ratu” Živojina Pavlovića ili “Priznanje” Costa-Gavrasa.
Da je bio odličan student, potvrđuje i njegov tadašnji profesor Žarko Puhovski.
– Bio je prva generacija kojoj sam ja predavao i bio je jako dobar student. U tom pogledu nemam nijedan prigovor – kaže Puhovski koji se sjeća i kako je u to vrijeme uvijek bio nerazdvojan sa Zlatkom Kramarićem, s kojim je dijelio klupu, nekad jednim od vodećih hrvatskih liberala, bivšim gradonačelnikom Osijeka, a danas generalnim konzulom Hrvatske u Banjoj Luci.
Puhovski je vjerojatno i jedan od glavnih krivaca što je Pupovac uopće i otišao u politiku jer mu je koncem 80-ih godina na fakultetskom hodniku prišao, kazao da jedna grupa ljudi radi na reformi Ustava Jugoslavije te ga pitao bi li im se priključio. Radilo se o Udruženju za jugoslavensku demokratsku inicijativu (UJDI) koju je tada pokretala grupa intelektualaca s Filozofskog fakulteta u Zagrebu poput Žarka Puhovskog, Predraga Matvejevića, Koče Popovića, s ciljem demokratske transformacije Jugoslavije. Čitava ideja, kaže Puhovski, bila je da se etničko, nacionalno pitanje smatra drugorazrednim političkim problemom, a prvo je pitanje bilo uspostava demokracije, da se dobiju slobodni izbori. I u tome je, kaže, Milorad Pupovac doista bio veoma uključen te je dosta pisao i radio na tome.
– Milorad kao lingvist, dakle netko tko na prvu loptu nije vezan za politiku, bio je vrlo aktivan, pokazao se posebno dobrim organizatorom. S nekakvim je smiješnim financijskim sredstvima omogućio i da se krene s izdavanjem biltena UJDI-ja koji se zvao Republika. Izišlo je nešto manje od deset brojeva u Hrvatskoj – sjeća se Srđan Dvornik, sociolog, politolog i filozof te jedan od članova Udruženja.
Međutim, od demokratizacije Jugoslavije na kraju nije bilo ništa. Štoviše, raspala se, a na Hrvatsku je izvršena velikosrpska agresija na čelu sa Slobodanom Miloševićem.
– Kada se nakon prvih slobodnih izbora pokazalo da od demokratskog konstituiranja vlasti u samoj Jugoslaviji neće biti ništa, mnogi su članovi organizacije smatrali da treba pokušati sudjelovati u višestranačkoj igri također s nekakvom političkom opcijom. I tada je nastala Liga socijalnih demokrata Hrvatske za koju je upravo Pupovac bio spiritus movens. Naravno, u onakvoj političkoj atmosferi i bez resursa to je ostala marginalna grupa. Kasnije je nešto ojačala jer se povezala s Reformistima Ante Markovića pa je nastala Socijaldemokratska unija kojoj je na čelu bio Branko Horvat, ali sve je to bilo u političkoj igri od rubnog značaja – kaže Dvornik.
I dok Pupovcu upravo sudjelovanje u UJDI-ju desnica smatra krimenom, činjenica da se otvoreno suprotstavljao ratu i ideji Slobodana Miloševića često se prešućuje.
– Pupovac je bio dio grupe ljudi koja je u jesen 1990. došla u Knin i on je na jednom velikom skupu pred 700-800 ljudi pokušao objasniti pobunjenim Srbima da to što govore, što traže autonomiju, da je to idiotizam i da će stradati od Miloševića. Za razliku od nas ostalih koji smo bili s njim u Kninu, on je kao Srbin po nacionalnosti iz Ceranja Donjih došao u Knin da im kaže da će ih Milošević koštati glave. To je jedna velika i hrabra stvar koju je napravio – kaže Puhovski.
I Dvornik upravo te Pupovčeve pohode po krajevima u kojima je došlo do pobune dijela srpskog pučanstva i gdje se “kuhao sukob” ističe kao hrabre pokušaje da se kroz razgovor na tribinama nešto pokuša napraviti prije nego što do sukoba dođe. I tu je Pupovac, kaže, opet odradio ogroman dio posla. Zdušno je u tome sudjelovao, tražio kontakte, pripomogao da se održi 20-ak tribina koje su, kaže, imale i tihu podršku vrha države.
Osnivanje SDF-a
No kao što s UJDI-jem nije uspio demokratski transformirati Jugoslaviju, tako nije uspio pripomoći da do rata ne dođe. Inače, na samom početku svoje političke karijere Pupovac nije bio srpski orijentiran političar. Bio je lijevi socijaldemokrat. “Srbin” je, kaže Dvornik, postao silom prilika, ali nikako ne kao srpski nacionalist u smislu da mu srpstvo definira svjetonazor, nego kao netko tko zastupa te ljude srpske nacionalnosti za koje je znao da su ugroženi i diskriminirani.
Sa Slobodanom Uzelcom 13. srpnja 1991. godine u Lipiku organizira osnivačku sjednicu Srpskog demokratskog foruma s ciljem da se pokuša spriječiti rat, ali je Forum službeno registriran tek iz trećeg pokušaja, u prosincu u Zagrebu.
– Na osnivačku sjednicu pozvano je 70-ak uglednih Srba među kojima su bili i ljudi koji su bili na tjeralicama hrvatske policije kao pobunjenici. Mi smo to napraviti u dogovoru s hrvatskom politikom s ciljem da dođe do bilo kakvog dijaloga. Imali smo povjerenje i od ljudi oko Franje Tuđmana, njegova savjetnika Zvonka Lerotića. Naravno, inicijativa je odmah dočekana na nož. I od hrvatske desnice i s druge strane. Radili smo to uzalud, ali eto, ostao je taj naš pokušaj da do dijaloga ipak dođe – kaže Uzelac, bivši potpredsjednik Vlade RH, koji je s Pupovcem godinama surađivao i koji je uvjeren da će povijest pokazati da je njegov rad bio vrlo pozitivan. Pogotovo njegov doprinos gradnji demokratske Hrvatske u kojoj su Srbi konstruktivni dio. Zbog toga je posebno ogorčen što je Pupovac prije neki dan napadnut usred Zagreba, ali napominje to nije prvi napad na njega.
– Negdje 1991. ili 1992. godine u Kulturno-informativnom centru u Zagrebu Pupovac je sudjelovao na jednoj tribini na kojoj se govorilo o hrvatsko-srpskom sukobu i na kraju te tribine napao ga je pred svim okupljenima Velimir Bujanec. Lupao ga je šakama i na kraju su se ljudi upleli. Pupovac o napadu nikad nije govorio niti ga je prijavio. Možete misliti koliko je u to vrijeme vjerovao hrvatskim vlastima da će to riješiti – kaže Uzelac.
Inače, tih ratnih godina ljudi, pripadnici srpske manjine, Pupovcu su se javljali za pomoć.
– Znam da je znao i za nasilja u Gospiću, za Mirka Norca, Tihomira Oreškovića. Ljudi su mu se javljali, bili u očaju. Znam i da je za neku djecu čiji su roditelji stradali u Gospiću organizirao pomoć, pomogao da se smjeste negdje – priča pak Dvornik.
On sam ratne godine proveo je u Zagrebu na Filozofskom fakultetu. O tome je li imao problema malo je govorio iako ljudi koji ga poznaju kažu da je bilo i prijetnji i telefonskih poziva u gluho doba noći, vrijeđanja...
– Po tom je pitanju uvijek bio nevjerojatno samozatajan. Ima ljudi koji se uplaše kada im netko zaprijeti. On je taj pritisak gutao i nosio u sebi, ali nekoliko je puta kazao da je primao telefonske prijetnje i da su se i djeca, Tihana i Ozren, znali javiti na poziv i slušati vrijeđanja, psovke. Znao je da to nije bez vraga. Pa cijela je zemlja bila prožeta potencijalnim nasiljem – govori Dvornik koji je Pupovca upoznao i prije nego što je osnovan UJDI, na nekom od dječjih rođendana kada su im djeca imala između jedne i tri godine. Danas su Pupovčeva djeca odrasli ljudi. Sin Ozren radi na Filozofskom fakultetu u Rijeci i u braku je s poznatom hrvatskom pjevačicom Vesnom Pisarović. Kći Tihana studirala je na očevu matičnom fakultetu sociologiju i filozofiju. Gorljiva je feministica, borac za prava seksualnih manjina, voli zagrebačku alternativnu scenu.
U ratnim godina Pupovac je osim u Srpskom demokratskom forumu bio aktivan i u Akciji socijaldemokrata, osnovao je Srpsku samostalnu stranku 1995, kada je prvi put izabran u Sabor. te Srpsko narodno vijeće 1997. kao krovnu organizaciju Srba u Hrvatskoj. Pupovac se 1998. godine skrasio u SDSS-u Vojislava Stanimirovića, a pravi uzlet u politički vrh doživio je 2002. godine kada je donesen Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina koji je Srbima zagarantirao tri sigurna mjesta u parlamentu. Od tada pa do danas Pupovac, odnosno njegov SDSS, ključna je figura u tri HDZ-ove vlade. Izuzetak je tek HDZ-ova Vlada u kojoj je premijer bio Tihomir Orešković i u kojoj Pupovca nije htio tadašnji šef HDZ-a Tomislav Karamarko iako mu nije smetao dok je podržavao Vladu Jadranke Kosor u kojoj je upravo Karamarko bio ministar unutarnjih poslova. Držao je Pupovac tako većinu Ivi Sanaderu, a nije htio rušiti ni Jadranku Kosor na nagovor tadašnjeg šefa oporbe Zorana Milanovića čime je pridonio da Hrvatska doista završi pregovore i postane punopravna članica Europske unije.
– Ja sam znala da Zoran Milanović gura Milorada Pupovca u otkazivanje potpore Vladi pa sam s Pupovcem obavila nekoliko ozbiljnih razgovora. Rekla sam mu da ne mogu raditi taj pretežak posao i neprekidno gledati stoji li mi iza leđa ili ne. Onda smo si gospodin Pupovac i ja pružili ruke, a on je obećao potporu do izbora bez ikakvih posebnih uvjeta – kazala je nedavno bivša premijerka Jadranka Kosor u intervjuu za Večernji list.
Kukuriku koaliciju Pupovac je formalno podržavao, ali nije bio dio vladajuće većine jer za time Milanović nije imao ni potrebe, a u tom je periodu “zaratio” i s predsjednikom Ivom Josipovićem koji mu je prilijepio etiketu “etnobiznismena”. Dogodilo se to nakon što je tjednik Novosti, koji izdaje Srpsko narodno vijeće kojemu je na čelu upravo Pupovac, prozivao Ivu Josipovića zbog njegove povezanosti sa ZAMP-om.
Za vrijeme Karamarka, kada je cijela zemlja skrenula dramatično udesno, Pupovac je pisao predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović i žalio joj se na rast atmosfere netolerancije i poruke mržnje prema manjinama u Hrvatskoj. Tada se prvi put požalio i da je osobno iskusio posljedice te atmosfere, što se nije, kazao je, dogodilo ni u najgorim ratnim godinama.
– U svega sedam dana u središtu Zagreba doživio sam da meni nepoznati ljudi prolazeći pljunu na mene ili me pozdravljaju sa “za dom spremni” ili izvikuju: “Pupovac, četniče, idi u Srbiju” – pisao je predsjednici i dobio odgovor u stilu – dobio si što si tražio.
U petak su Pupovac i njegov kolega iz stranke Boris Milošević gađani hamburgerom dok su prelazili preko Dolca. Pupovac je zadnjih dana postao meta i zbog rasplamsalog rata unutar HDZ-a. Prava meta je HDZ-ov premijer Andrej Plenković čija Vlada, kao i Sanaderova i ona Jadranke Kosor, opet ovisi o Pupovčevim rukama u Saboru.
Vjerodostojnost na kušnji
Pupovčeva je vjerodostojnost upravo u Vladi Andreja Plenkovića najviše došla na kušnju. U tom je periodu iz Vlade ispao Most, a uletio HNS, kod Jasenovca je niknula ploča s natpisom “za dom spremni” koju Vlada nije imala hrabrosti maknuti, već tek premjestiti nekoliko stotina metara dalje, zbog čega je osnovano i Vijeće za suočavanje s prošlošću. I u toj Vladi ministri pozdravljaju osuđene ratne zločince, a Pupovac je i dalje svejedno podržava.
Još mu se više zamjeraju “druženja” sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem, posebice zadnja epizoda kada je u Bačkoj Palanci na Dan sjećanja na sve stradale i prognane Srbe u povodu 23. godišnjice Oluje odslušao i odšutio njegov sramotni govor u kojem je usporedio Hrvatsku s Hitlerovim režimom.
Kao veliku grešku mnogi mu spočitavaju i što je inzistirao na odvojenim školama za djecu srpske nacionalnosti u Vukovaru, a veliko je i pitanje je li za pripadnike srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj mogao učiniti više, što mu, uostalom, zamjeraju i u vlastitom selu odakle je krenuo u život.
– Zamjeram mu što je premalo “četnik”, premalo zastupa srpsku poziciju. Ja mislim da je on u tom taktiziranju, nastojanju da ostane sa svim vladama svoj osnovni program stavio u drugi plan, a to je pomoć srpskoj manjini. Te manjinske organizacije u Saboru prije su sindikati nego stranke. Koliko god se u vlasti pokazao veoma taktički spretan, po čemu je tu najbliži Andreju Plenkoviću, bojim se da je kod Pupovca izgubljena strategijska inicijativa – zaključuje Puhovski.
Pogledajte video: Kronologija afere lažnih SMS-ova
Napisati tekst o Pupovcu i licemjerno preskociti njegovu laz o 11 tisuca pokrstene srpske dece u Zagrebu 1991. Je nulti dokaz da su autori ovog utatka cetnicki propagandisti a Vecernji list cetnicko glasilo i kap takvog ga treba tretieati svim sredstvima.