Hrvatska je lijevo-liberalna politička scena nakon objave rezultata parlamentarnih izbora doživjela puno ponižavajućih trenutaka. Kada je pokušavala tjednima formirati nekakvu političku platformu kojom će ipak nekako uspjeti srušiti HDZ. Bilo je tu i politički nastranih ideja i stavova, a najveće samoponiženje te snage nanijele su same sebi kada su tjednima kumili, molili Domovinski pokret ne bi li i DP-ovci ušli u antihadezeovsku platformu.
To je zapravo bio i najrealni pokazatelj kako lijeve snage u Hrvatskoj doživljavaju DP, dakle kao prihvatljivu političku stranku ako je cilj zajednički rušenje HDZ-a. Ljevičari se sigurno ne bi DP-u obratili da je stvarno riječ o ekstremnoj, postfašističkoj i crnokošuljaškoj stranci. I ljevičarima je, dakle, bilo jasno da DP to nije. Ta stranka je konzervativna i desna, nešto desnija od HDZ-a, a na hrvatskom političkom desnom spektru ima i desnijih političkih stranaka i pojava od DP-a. Ni po tome DP ne može, dakle, biti ekstremna desnica.
Ekstremna yugo ljevica propagandiše. U Hrvatskoj nemamo ni desnice. DP je nešto između desnog centra i desnice. Ali imamo ekstremnu ljevicu možemose.