Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Tuđman privatno: Imao je dara za pisanje, za politiku i povijest, ali dara za svakodnevni život nije imao Foto: Davorin Višnjic/PIXSELL

Tuđman privatno: Imao je dara za pisanje, za politiku i povijest, ali dara za svakodnevni život nije imao

Ankica Tuđman zapisala je da njezin suprug nije imao dara za svakodnevni život, kućne poslove nije obavljao, financije ga nisu zanimale... Dogovor je bio: ja pišem, ti radiš
14. svibnja 2022. u 15:49 6 komentara 5004 prikaza

Imao je dara za pisanje, za politiku i povijest, ali dara za obični, svakodnevni život nije imao. Tako bi se najsažetije moglo opisati Franju Tuđmana privatno, a taj lapidarni prikaz prvoga hrvatskog predsjednika proizlazi iz svjedočanstva njegove supruge Ankice, koja je intimnu suprugovu stranu otkrila u svojoj intrigantnoj autobiografiji "Moj život s Francekom" te u intervjuu koji je autoru ovih redaka dala u studenom 2006. godine.

Tada, sedam godina nakon Tuđmanove smrti, prvi je put progovorila o svome braku, djeci, unucima, praunucima. I o tome se javno više nikad nije očitovala. Ankica je svoga Franceka, kako ga je zvala cijeli život, upoznala u kolovozu 1944. u partizanima. Tada je imala osamnaest godina, a on dvadeset dvije. Već pri prvom susretu zaključila je da je izrazito uredan. Evo njezina prvog dojma: "Bio je visok, mršav, glatko obrijan, lijepe guste, valovite smeđe kose počešljane unatrag. Zbog mršavosti i duguljastog lica djelovao mi je još ozbiljnije. Primijetila sam da je i u tim partizanskim okolnostima elegantniji od drugih. Imao je na sebi sivu dolamicu s oznakom čina majora, opasan širokim remenom, jahaće hlače i čizme koje su se sjajile. Upitala sam se tko mu čisti čizme. Poslije sam vidjela da to radi sam."

100. obljetnica rođenja prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana | Autor : Sinisa Hancic Foto: Sinisa Hancic

Vjenčali su se 25. svibnja 1945. u Beogradu. Nije bilo ni bijele vjenčanice, ni svadbe, ni glazbe, ni plesa. A ni svečanog ručka. Nakon vjenčanja i oni i kumovi vratili su se na svoja radna mjesta, ona u Ministarstvo vanjskih poslova, a on u Ministarstvo narodne obrane. Sve troje djece – Miroslav, Stjepan i Nevenka – rodilo im se u prvih pet godina braka. U Beogradu su ostali sve do rujna 1961., kad su se vratili u Zagreb. Brak im je bio skladan, ali kao i svaki drugi brak, nije bio bez teških dana i suza.

Podjela poslova u braku bila je vrlo jednostavna: "ja pišem, ti radiš". To je značilo da se ona brinula i o kućanstvu, i o djeci, a bogme i o financijama. "Nikada nije otišao u banku ili platiti neki račun. To ga jednostavno nije zanimalo", zapisala je Ankica. Takav odnos prema kućnim financijama i kućnom budžetu obio mu se o glavu u travnju 1990. kad se kao predsjednik HDZ-a uključio u izbornu kampanju te u televizijskoj emisiji nije znao odgovoriti na pitanje kolika mu je mirovina.

"Kak si mogel reći da ne znaš kolika ti je mirovina? Pa to ti nitko živ neće vjerovati!" prigovorila mu je navečer supruga. "A što sam mogao reći kad mi nisi rekla kolika je moja mirovina", opravdavao se Tuđman. "A zakaj nikad ne pitaš? Interesira te samo tvoja Hrvatska, sada i HDZ i niš drugo. A za kuću i kakav je kućni budžet uopće te nije briga. Nek se ja gombam oko toga", ljutila se Ankica, a on joj je uzvratio: "Umjesto da si sretna što uživaš povjerenje kao kućni ministar financija, ti se još i ljutiš!"

Video: Andrej Plenković u Velikom Trgovišću

Njezina su briga bili i sitni popravci u kući. Jednom je mijenjala osigurače za struju, a on joj je držao drvene klimave ljestve. "A neće me stresti struja?" upitao ju je pomalo bojažljivo, na što mu je ona uzvratila: "Da, sigurno hoće preko drvenih ljestava!" U kućnim poslovima najčešće bi joj pomagao nakon odlaska gostiju. Tada bi najprije očistio pepeljare i prozračio stan jer nije podnosio miris opušaka, a potom bi joj pomogao obrisati čaše.

U vrtu, u kojemu se opuštao i odmarao od stalnog sjedenja, bio je kudikamo aktivniji. Brinuo se o svojim ružama, a imao je i malu brajdu s vinovom lozom koju je stručno obrađivao. "Čega god se prihvatio", svjedoči Ankica, "najprije je to detaljno proučio, pa je tako bilo i s ružama i vinovom lozom."

U njihovu braku nije bilo svađa jer su više od svega voljeli mir u kući. "Možda je razlog tome i to što bih ja, kad mi nešto ne bi bilo pravo, odgovorila jednom rečenicom i otišla u svoju sobu. Ne znam se svađati pa svađe i nije moglo biti", otkrila je bivša prva dama. No zato je bilo ljubomore. "Mislim da je u svakom braku koji štima normalno da supružnici budu pomalo ljubomorni. No nije riječ o bolesnoj ljubomori, kad se supružnici maltretiraju do ludila, već o normalnom braku u kojemu se međusobno poštuju i vole", objasnila je Ankica. Kod njega je posebno cijenila to što je uvijek održao riječ, što nikad nije kasnio, nikoga nije mrzio i nikada nije opsovao. Znao ju je zvati "gospom", osobito kad bi bio posebno zadovoljan, u prisutnosti djece oslovljavao ju je "mamom", a poslije, kad su stigli unuci, bila je samo Bak.

"U svojim bilješkama uglavnom me nazivao Hani, a posebna naklonost bila je izrečena s 'baba jedna'. Nije bio osoba koja često dariva pa me posebno iznenadio i razveselio za Božić 1964. godine, kad mi je kupio prekrasnu zlatnu narukvicu koja mi je još uvijek najljepši, a od Franceka najdraži dar. Iznenađena rekla sam mu: 'Čuj, sigurno si me prevaril kad si mi to kupil.' 'Baba jedna bezobrazna!' odgovorio mi je uz smijeh", piše Ankica u svojoj knjizi. Bio je, kaže, dobar otac iako je malo vremena odvajao za djecu. Njihove probleme rješavao je razgovorom, ali takvih je situacija bilo vrlo malo. "Od naše troje djece nestašan je bio jedino Braco.

100. obljetnica rođenja prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana | Autor : Sinisa Hancic Foto: Sinisa Hancic

I kao mali volio je društvo, stalno se igrao ili u dvorištu ili je društvo dovodio kući. Jednom su njegovi dečki sobu okrenuli naopačke pa je Francek rekao Braci: 'Pa kakvi su to dečki, zar ti ne možeš imati prijatelje bolje od sebe?' A on mu je odgovorio: 'Tata, pa i oni bi htjeli imati boljeg prijatelja od sebe.' Čuvši taj odgovor, Francek i ja smo se pogledali i jedva ostali ozbiljni", sjeća se Ankica. Kad je Tuđman izabran za predsjednika Republike Hrvatske, odjednom je postalo važno i njegovo odijevanje. Gospođa Ankica otkriva da su se za njegova odijela brinule zagrebačke tvornice "Kamensko" i "Heruc", koje su tada bile poznate po kvalitetnim materijalima i kvalitetnoj izradi, te je predsjednik često primao komplimente, a u tisku je ocjenjivan kao dobro odjeven muškarac. Kravatama ga je pak opskrbljivala tvrtka "Croata kravate", koje je zavolio toliko da više nije želio staviti nijednu drugu marku jer su te kravate, kako je rekao, "autentični hrvatski proizvod, naš izum i doprinos kulturi odijevanja u svijetu".

Zanimljivo je da je, nakon suprugove smrti, gđa Ankica njegova svečana odijela, dio radnih odijela i odore sačuvala za uspomenu, ali i za, kako se nadala, budući muzej predsjednika Franje Tuđmana. Sve drugo darovala je prijateljima i znancima te udruzi "Bokci", koja pomaže siromašnima. Projekt muzeja, koji bi bio posvećen liku i djelu prvoga hrvatskog predsjednika, pokrenula je 2000. Zaklada hrvatskoga državnog zavjeta te je za tu namjenu od Velikog Trgovišća dobila staru zgradu osnovne škole, no potom je sve stalo.

"Nažalost, vodstvo HDZ-a nije ostvarilo tu ideju, a čini se da više i ne zagovaraju stvaranje muzeja i centra za istraživanje suvremene povijesti", rekla nam je 2006. udovica Ankica (na čelu HDZ-a tada je bio Ivo Sanader) te istaknula: "Nepostojanje dobre volje za ostvarenje takvog projekta može se tumačiti, s jedne strane, kao nespremnost na poštivanje hrvatske samostalnosti i suverenosti, a s druge, strahom od prigovora da bi otvaranje takva muzeja narušilo 'prijateljske odnose' vlasti s Carlom del Ponte. Valjda se zato strane službene delegacije još uvijek vode u Titov muzej u Kumrovcu." Bivša prva dama Hrvatske u svojim memoarima energično brani lik i djelo svojega supruga.

"Po imenu Tuđman, koje s ponosom nosim od prvog dana braka, gazili su i pljuvali, o njemu su lagali i proklinjali ga oni koji su bili politički protiv ideje stvaranja hrvatske samostalnosti, pa je donijelo i mržnju, insinuacije, progone i nepravdu mojem suprugu, meni osobno i mojoj obitelji. Prebrzo se, nažalost, zaboravlja dobro i često smo svjedoci smišljenog prekrajanja bliže i daleke povijesti, a to je ono što suprug i ja nikada nismo mogli prihvatiti. Želim vjerovati i učiniti sve da moja sjećanja podsjete, upozore ili pokažu da smo Francek i ja bili jednostavan hrvatski par koji je imao, poput milijuna drugih, svoje lijepe i teške trenutke. Supružnici koji su imali problema poput svake obitelji, ali i ljudi koji su morali živjeti pod povećalom i prije i nakon konačnog ostvarenja sna davnih generacija Hrvata o samostalnoj, suverenoj Republici Hrvatskoj", zapisala je nekadašnja prva dama. Udovica Ankica, koja će uskoro navršiti 96 godina života, živi povučeno i već se godinama ne pojavljuje u javnosti.

Zagreb: Prometna policija kontrolira vozače povodom Martinja
Neobičan proces
Policija ga prijavila jer se koristio mobitelom u vožnji, no sutkinja im nije povjerovala. Evo i zašto
Renault Captur
DUGI PUT DOLE
Preko Dubrovnika do Osijeka bez bračnih problema
  • Važna obavijest

    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • Jania:

    Hrvatski velikan, tvorac hrvatske države. Vječna mu slava i hvala!

  • siny:

    Miske, pricas gluposti. Zavrsio je vojnu akademiju, postao najmaldji general i doktorirao povijest. Potom ostvario san svih Hrvata i ustrojio samostalnu Republiku Hrvatsku. Vjerujem da je to vise nego dovoljno velik uspjeh za jedan zivot

  • DjD:

    Njegov jedini i neoprostiv grijeh u očima pojedinih je stvaranje hrvatske države.