Pojavu osudi – druga spasi, jedan je od poznatijih recepata nekadašnje komunističke nomenklature pri sučeljavanju s javnim otkrićima difamirajućih činjenica o vlastitim članovima. Više od tri desetljeća kasnije, taj se recept uredno prakticira u HDZ-ovoj političkoj kuhinji, uz odsutnost makar i grama stida.
Dakako, nije im prvi put, kuhar ostaje isti, samo se glavni "sastojak" mijenja, a ovoga puta riječ je o Viliju Berošu, negdašnjem superheroju nacije iz vremena kada se Hrvatska kao i ostatak svijeta suočila s epidemijom neslućenih razmjera, no, kako se činilo, s pravim kormilarom na čelu sustava koji se prvi našao na udaru. Uistinu, nijedan ministar zdravstva nije uživao toliko povjerenje građana kao Vili. Nakon niza promašenih kadrovskih rješenja, činio se čovjekom čistih ruku, umirujućeg nastupa, uglađen, razuman, staložen, s vizijom i planom, pa su čak i cinici govorili da i ćorava HDZ-ova koka ponekad ubode pravo zrno. Njegova se popularnost materijalizirala na ondašnjim parlamentarnim izborima kada je ministar osvojio 45 posto glasova, više čak i od stranačkog šefa Plenkovića, zbog čega se u to vrijeme šuškalo da takva omiljenost u narodu smeta premijeru.
Nema nam spasa, tonemo sve dublje.