Sedam godina nakon referenduma o izlasku Velike Britanije iz Europske unije, još uvijek nema nikakve vidljive koristi od Brexita. Sjećam se dobro scene s jednog biračkog mjesta na vanjskom prstenu Londona 23. lipnja 2016.: jutro je kišovito, na biračkom mjestu očekuje se pojavljivanje jednog od vodećih britanskih euroskeptika Nigela Faragea, a odjednom uz škripu guma stiže auto s nekim aktivistima Farageove kampanje za Brexit i oni izlaze sretni i nasmijani, dok sa zvučnika u autu svira “Final Countdown” grupe Europe. Farage je danas nitko i ništa, ako se možemo tako slobodno izraziti, a da ne zvuči uvredljivo. Odnosno, kako sam sebe opisuje na Twitteru, danas je samo “pub hooligan”, huligan iz puba. Komentator, ali ne toliko bitan kao kad je bio dugogodišnji zastupnik u Europskom parlamentu koji je činio sve da isprovocira Brexit, što je tog kišovitog ljetnog jutra zaista i uspio.
Ta zemlja je bila kočničar Europe, da i provedu referendum, našlo bi se poprilično zemalja koje se nikad složiti neće u njihovom povratku u EU, ljudi su izabrali i tako neka ostane.