Zemlja se zagrijava, ratovi bjesne na Bliskom istoku i u Ukrajini, umjetna inteligencija ulazi u gotovo svaki segment života, a znanstvenici upozoravaju na mogućnost novih pandemija i bioloških prijetnji. U takvom ozračju Sat sudnjeg dana – simbolički pokazivač koji mjeri koliko je čovječanstvo blizu samouništenju – danas pokazuje samo 85 sekundi do ponoći, najbliže globalnoj katastrofi u svojoj povijesti, piše The Guardian.
Stručnjaci okupljeni oko organizacije Bulletin of the Atomic Scientists smatraju da čovječanstvo nikada nije bilo bliže rubu. Ratovi, klimatske promjene, nuklearno naoružanje i nekontrolirani razvoj umjetne inteligencije zajedno stvaraju opasnu kombinaciju prijetnji koje se međusobno pojačavaju.
- Posljednjih deset godina gotovo smo mjesečarili prema sve većim opasnostima - upozorava Alexandra Bell, predsjednica organizacije koja određuje položaj kazaljki sata. Prema njezinim riječima, politički lideri diljem svijeta pokazuju ozbiljan nedostatak odlučnosti u suočavanju s globalnim prijetnjama, dok tehnologija napreduje brže nego što je društvo može razumjeti ili kontrolirati.
Bell, koja je veći dio karijere provela radeći na kontroli nuklearnog naoružanja, smatra da je činjenica da nuklearno oružje nije upotrijebljeno od 1945. godine stvorila lažan osjećaj sigurnosti.
- Imali smo sreće, jer izgledi nisu na našoj strani. Što više oružja postoji i što duže postoji, to je veća vjerojatnost da će nešto poći po zlu - kaže ona.
Sat sudnjeg dana nastao je 1947. godine kao odgovor na prijetnju nuklearnog rata. Osmislila ga je skupina znanstvenika povezanih s projektom Manhattan, američkim programom razvoja atomske bombe tijekom Drugog svjetskog rata. Nakon bombardiranja Hirošime i Nagasakija mnogi su osjećali krivnju zbog tehnologije koju su pomogli stvoriti pa su odlučili upozoravati javnost na opasnosti nuklearnog oružja.
Prvotno je sat bio postavljen na sedam minuta do ponoći, a dizajnirala ga je umjetnica Martyl Langsdorf za naslovnicu časopisa organizacije. Kazaljke nisu bile rezultat matematičkog izračuna, nego simbol osjećaja hitnosti i straha od budućnosti.
Tijekom hladnog rata položaj kazaljki mijenjao se ovisno o političkim događajima. Nakon prvog sovjetskog nuklearnog testa 1949. sat je pomaknut na tri minute do ponoći. Razvoj hidrogenske bombe 1953. doveo ga je na samo dvije minute do ponoći. S druge strane, razdoblja međunarodne suradnje i sporazuma o kontroli naoružanja vraćala su kazaljke unatrag.
Najdalje od ponoći sat je bio 1991., nakon završetka hladnog rata, kada je postavljen na 17 minuta do ponoći. Tada se činilo da svijet ulazi u novo razdoblje sigurnosti i smanjenja nuklearnih arsenala.
No optimizam nije dugo trajao. Početkom 21. stoljeća stručnjaci su ponovno počeli upozoravati na rastuće prijetnje. Nuklearni programi Sjeverne Koreje i Irana, klimatske promjene, širenje dezinformacija i ubrzani razvoj umjetne inteligencije postupno su vraćali kazaljke prema ponoći.
Godine 2007. organizacija je prvi put službeno uključila klimatske promjene među ključne prijetnje čovječanstvu. Kasnije su dodane i opasnosti povezane s umjetnom inteligencijom, biotehnologijom i mogućnošću laboratorijskih nesreća koje bi mogle izazvati globalne pandemije.
Znanstvenici upozoravaju da su moderne tehnologije istodobno korisne i opasne. „Sve tehnologije imaju dvojnu namjenu. Vatra može grijati domove, ali ih i spaliti”, objašnjava Kennette Benedict, bivša izvršna direktorica organizacije.
Posljednjih godina posebnu zabrinutost izaziva umjetna inteligencija. Stručnjaci strahuju od njezine integracije u vojne i nuklearne sustave odlučivanja, ali i od širenja dezinformacija koje mogu destabilizirati društva i političke procese. Nedavna istraživanja pokazala su da su vodeći AI modeli tijekom simuliranih ratnih scenarija u velikom broju slučajeva birali uporabu nuklearnog oružja kao rješenje sukoba.
Istodobno, ratovi i geopolitičke napetosti dodatno povećavaju rizik od katastrofe. Sukob u Ukrajini ponovno je otvorio pitanje mogućnosti nuklearne eskalacije, dok napetosti na Bliskom istoku izazivaju strah od širenja sukoba i utrke u naoružanju.
Unatoč mračnim prognozama, ljudi koji rade na Satu sudnjeg dana često ističu da ih upravo suočavanje s prijetnjama čini optimistima. Podsjećaju kako je čovječanstvo već više puta uspjelo izbjeći katastrofu i smanjiti rizike.
Broj nuklearnih bojevih glava od završetka hladnog rata značajno je smanjen – s oko 70 tisuća na približno 10 do 12 tisuća. To, smatraju stručnjaci, pokazuje da međunarodni sporazumi i politička volja ipak mogu dati rezultate.
FOTO Trump potpuno 'izmakao kontroli': Pogledajte što je objavio na profilu u razmaku od nekoliko minuta
Rachel Bronson, bivša predsjednica organizacije, kaže da se među znanstvenicima često osjeća paradoksalan optimizam.
- Što ste više uključeni u rješavanje problema, to više vidite koliko sposobnih ljudi radi na njima i koliko inovacija nastaje - kaže ona.
Ipak, mnogi upozoravaju da znanost sama po sebi nije dovoljna. Najveći problem vide u politici i nedostatku dugoročne vizije. Znanstvenici već desetljećima upozoravaju na rizike, ali političke odluke često kasne ili izostaju.
Predsjednica organizacije Alexandra Bell smatra da građani ipak imaju veću moć nego što misle. Povijest nuklearnog razoružanja, kaže, pokazuje da javni pritisak može natjerati političare na djelovanje.
- Ljudi često misle da nemaju utjecaja, ali političari itekako slušaju svoje birače - poručuje Bell. Prema njezinim riječima, svakodnevni problemi poput troškova života, zdravstva ili kriminala razumljivo dominiraju brigama građana, no upozorava da bez rješavanja globalnih prijetnji ništa drugo neće biti važno.
Posebno snažnu perspektivu daje Dieter Gruen, 103-godišnji znanstvenik koji je kao mladić radio na projektu Manhattan i cijeli život upozoravao na opasnosti nuklearnog rata. Danas, desetljećima nakon kubanske raketne krize, kaže da nikada nije osjećao veću zabrinutost nego sada.
Na pitanje boji li se nuklearne apokalipse, odgovara potvrdno bez zadrške. A kada mu sugovornici priznaju da im je takvu katastrofu gotovo nemoguće zamisliti jer je previše strašna, samo kratko odgovara:
- To nije racionalno.
Upravo zato Sat sudnjeg dana i dalje postoji – ne kao precizno znanstveno mjerenje, nego kao upozorenje čovječanstvu da vrijeme nije beskonačno i da odluke donesene danas mogu odrediti budućnost cijelog planeta.
Otvori KEKS Pay
