Sarajevska volonterka Milena Malešević 1988. je godine spasila psa Bobija, s kojim je nakon toga provela 18 godina. Od 2006. godine do danas spasila je na tisuće pasa od mučenja i smrti. A sada se našla u središtu potresnog dokumentarnog filma Pasji život - sarajevske lutalice, koji je u utorak prikazan u Europskom parlamentu u organizaciji hrvatskog eurozastupnika Davora Škrleca.
- Imam želju koja se nikad neće ostvariti - da sve životinje ovog svijeta budu spašenje od patnje - kaže Malešević u filmu koji se bavi stravičnim uvjetima u zloglasnim sarajevskim azilima za pse, a pogotovo Prači, o kojoj dovoljno govori to da je se ponekad naziva logorom smrti za pse.
Psi su u njemu smješteni u mračne i hladne prostorije u kojima leže na hladnoj betonskoj podlozi, ponekad i u vlastitom izmetu, bolesni, bez medicinske njege i potrebne dokumentacije, bez vode i hrane. Ako i dobiju hranu i cjepivo, tim je proizvodima već odavno prošao rok trajanja, rekao je Škrlec.
Autorica 30-minutnog filma je britanska redateljica i fotografkinja Maria Slough, koja planira snimiti slične filmove i u Hrvatskoj i Rumunjskoj. Osim Milene Malešević, u sarajevskom filmu sudjeluju i poznati britanski glumac Peter Egan i veterinar Roger Bralow, koji su u rujnu prošle godine otišli u Sarajevo i posjetili Milenu i Praču. A ono što su ondje vidjeli, kako sami kažu, ostavilo ih je bez riječi. - Nisam mogao artikulirati misli. Ono čemu sam svjedočio bilo je apsolutno devastirajuće. Zvuk, smrad, očaj pasa...
Osim činjenice da nemamo pravo da se prema bilo kojoj životinji ponašamo kao prema ovim psima, ono što me posebno dirnulo je beznađe koje su ovi psi osjećali - rekao je Egan, poznat po ulogama u filmovima kao što su Chariots of Fire i Bean te seriji Downton Abbey, ali po borbi za zaštitu prava životinja. Egan je rekao da ga je Prača šokirala više čak i od južnokorejskih farmi na kojima se psi uzgajaju za meso, a koje je također posjetio.
- Bio sam šokiran dok sam to snimao. Mislio sam da nikad neću biti tako šokiran. I onda sam otišao u Praču i bio sam još šokiraniji. Psi tamo žive u najodvratnijim okolnostima. Ostali smo bez riječi kad smo napustili taj azil - rekao je Egan. Veterinar Bralow rekao je da je azilu vidio štence koji su, kaže, još imali taj šteneći izgled, nadu u licima. Međutim, niz pasa je jednostavno odustao.
- Psi su sjajni. Imaju nevjerojatnu sposobnost da idu dalje, imaju sposobnost da uživaju u životu. I vidjeti da to više nemaju... Nemam riječi za to, volio bih da imam. Želio sam da to završi. Nisam htio biti ondje i gledati te životinje - rekao je Bralow. Egan i Bralow u filmu otkrivaju kako su nekim psima kosti očito bile slomljene pa krivo namještene, zbog čega imaju problema s kretanjem. Pod je prekriven izmetom u kojem psi sjede.
- Bilo je jako puno proljeva, ponešto i krvi u proljevu na podu. Psi koji bi nas došli pozdraviti imali su izmet na šapama jer hodaju po njemu - rekao je Bralow. Nakon što je film snimljen, do ekipe je stigla vijest o tome da je veliki broj pasa ubijen. Snimatelj se vratio i snimio odbačena tijela pasa, ali mu nisu dali da ode dok nije izbrisao taj materijal.
- Radim od početka do sada sama. Imam snagu za koju mislim da je nitko nikad nije imao i neće imati. To je moja priroda. Čudim se sama sebi i ne mogu to nikome objasniti, ne mogu sebi objasniti, otkud meni ova snaga, ljubav, osjećaj njihove boli koji mene razdire - kaže u filmu kroz suze Malešević, koja je između ostalog začetnica i projekta Saving Suffering Strays - Sarajevo (Spašavanje sarajevskih lutalica koji pate).
- Nitko ne može riješiti ovaj problem. Da ima 50 Milena, ne može. Pojedinci ne mogu rješavati ovaj problem - poručuje Milena. Najteže joj je, kaže, kada strada pas kojeg baš u tom trenutku nije mogla spasiti. - Kažem, vratit ću se po toga psa, sačuvaj mi ga, jer ga u tom trenutku ne mogu spasiti. Kažem, vratit ću se za pola sata, molim te sačuvaj ga. Ja se vratim, a on kaže - poginuo. I onda bih se ja ubila. Najteže mi je što tog trenutka nešto nisam izmislila i učinila. To su moje rijetke greške. Jučer mi se to desilo i to ne mogu sebi oprostiti - kaže Milena u filmu.
Davor Škrlec organizirao je projekciju u suradnji s Intergrupom za dobrobit i zaštitu životinja Europskog parlamenta i međunarodnom krovnom organizacijom Eurogroup for Animals. Otkrio je da ga je na inicijativu za projekciju filma potaknula i ljubav prema vlastitom psu Oblaku, a Mileni je prije projekcije poklonio buket cvijeća, što je publika dočekala pljeskom, a sama Milena suzama.
- Pored nezamislivih uvjeta i okoline u kojoj psi prebivaju, azil u Prači prijetnja je očuvanju okoliša, čistoće vode, zdravlja ljudi i ostalih životinja - rekao je Škrlec. Ono što je u cijeloj priči posebno žalosno jest činjenica da BiH, koja je 2009. godine usvojila Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja, ima relativno dobar zakonski okvir koji jasno propisuje uvjete za postojanje skloništa i higijenskih službi. Međutim, oni uopće nisu usklađeni sa standardima.
Drugim riječima, zakoni postoje, ali se ne provode.
- Okrutno postupanje sa životinjama koje traje godinama suprotno je nacionalnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, a kao potencijalna zemlja kandidatkinja za članstvo u Europskoj uniji koja promiče visoke standarde u pogledu zaštite prava životinja, Bosna i Hercegovina morala bi ozbiljnije i dosljednije pristupiti rješavanju navedenog problema - rekao je Škrlec.
U panel-raspravi nakon projekcije Reineke Hameleers, direktorica međunarodne organizacije Eurogroup for Animals, i Alexandra Hammond-Seaman iz Kraljevskog društva za prevenciju okrutnosti prema životinjama istaknule su da ovaj problem nije svojstven samo BiH, već i puno drugih europskih zemalja, i ne samo istočnoeuropskih. Britanski eurozastupnik Keith Taylor, koji je nazočio projekciji, rekao je da je godinama frustriran istočnoeuropskim zemljama koje tvrde da problem sa zlostavljanjem životinja ne postoji. Egan je nakon projekcije rekao da bi možda čak i u Velikoj Britaniji imali sličan problem da ne postoji puno malih dobrovoljnih skupina koje spašavaju pse.
- Najteža stvar koju možete postići je da nagnate ljude da im bude stalo. A onda ih trebate nagnati da nešto učinite, i onda da to nastave činiti - rekao je Egan. Bralow je rekao da su mnoge ugrožene životinje zdrave ili mogu biti zdrave bez puno intervencije. - Ljudima mora biti stalo. S veterinarskog stajališta, možemo "popraviti" te životinje. Ali njima treba dom - rekao je Barlow. - Samo prevencija, sterilizacija i represija u sinkronizaciji mogu donijeti bolje rezultate - zaključila je Milena Malešević.
zna se tko živi u sarajevskoj đamahiriji