Prva karta ikad objavljena u Bibliji i danas utječe na to kako razmišljamo o granicama – premda je prije 500 godina otisnuta naopako, otkriva novo istraživanje. Nathan MacDonald, profesor teologije na Sveučilištu u Cambridgeu, analizirao je kartu izdanu u rijetkom primjerku Biblije iz 1525. godine. Prikazuje Svetu zemlju – cijenjenu regiju Bliskog istoka u kojoj su se navodno odvijali biblijski događaji. Geografski je potpuno netočna: Sredozemlje prikazuje istočno od Palestine, a krajolik više podsjeća na Europu. Ipak, potaknula je revoluciju stvaranja karata s jasno označenim teritorijalnim razgraničenjima i učinila da ljudi počnu doživljavati zemlju kao prostor podijeljen granicama, piše Daily Mail.
Karata s granicama bilo je i prije 1525., ali ne u Bibliji, ističe profesor MacDonald. „Podjela karata na teritorije novost je na ranim novovjekovnim kartama i sve je učestalija – danas i posvuda prisutna“, rekao je za Daily Mail. „Ova je karta istodobno jedan od najvećih izdavačkih neuspjeha i uspjeha.“ Kartu Svete zemlje – područja današnjeg Izraela i Palestine – izradio je njemački renesansni slikar Lucas Cranach Stariji. Uvrštena je kao umetnuti prilog u izdanje Starog zavjeta iz 1525. koje je tiskao švicarski nakladnik Christopher Froschauer iz Züricha. Vrlo je malo primjeraka Froschauerova izdanja preživjelo; jedan se čuva u knjižnici Wren koledža Trinity u Cambridgeu.
Karta prikazuje Izrael podijeljen na 12 povijesnih plemena – Rubena, Šimuna, Levija, Judu, Dana, Naftalija, Gada, Ašera, Jisakara, Zebuluna, Josipa i Benjamina. Ona predstavljaju temelje Božjeg izabranog naroda i „nasljedstvo svega što pripada kršćanima“, pa karta ima snažnu simboličku važnost. „U Knjizi Postanka Izraelci potječu od 12 Jakobovih sinova, unuka Abrahama“, rekao je MacDonald. „Kasnije se različiti dijelovi Obećane zemlje dodjeljuju pojedinim plemenima. Unutar kršćanstva jezik plemena usvojen je kako bi kršćani mogli tvrditi da su pravi baštinici Abrahamovi, a ne Židovi.“ Karta prikazuje i „postaje lutanja pustinjom“ – mjesta na kojima su Izraelci boravili tijekom 40 godina puta iz Egipta u Obećanu zemlju.
Prema MacDonaldu, karta je preuzela ideje ranijih srednjovjekovnih prikaza koji su izraelske teritorije prikazivali kao duge uzdužne pojaseve. Modernije karte s koordinatama širine i dužine tiskaju se od 1480-ih, no bile su skupe i dostupne samo najimućnijima. Godine 1525. uvrštavanje karata u Bibliju bilo je novost. Kartografima je tada raspolaganje informacijama o granicama bilo izuzetno ograničeno, pa su pogreške bile neizbježne. U svom radu, objavljenom u The Journal of Theological Studies, MacDonald tvrdi da je dodavanje Cranachove karte bio prijelomni trenutak u povijesti Biblije koji zaslužuje veću pažnju. Njezina najveća ostavština možda je način na koji je utjecala na razmišljanje o granicama. Prikazivala je duhovnu baštinu koju kršćani trebaju „posjedovati“, a ne političke granice kakve razumijemo danas.
„Podjela Svete zemlje na plemenske teritorije nije prenosila političku vlast, nego religijska prava na sveta mjesta i vjersku baštinu židovstva“, rekao je MacDonald. „Kroz stoljeća granice na kartama počele su značiti nešto sasvim drugo – ne duhovno nasljedstvo nego politički suverenitet.“ Naravno, nije to bio jedini veliki zaokret u dugoj povijesti Biblije. Poznate promjene uključuju prijelaz sa svitaka na kodeks (knjigu s uvezanim stranicama), pojavu prve prijenosne jednodijelne Biblije (pariška Biblija) u 13. stoljeću te uvođenje poglavlja i stihova od sredine 16. stoljeća.
Danas digitalna revolucija ponovno mijenja način na koji ljudi susreću Bibliju. „Mnogi je danas čitaju kao elektronički tekst, bez tradicionalnih elemenata poput karata“, kaže MacDonald. „Istodobno se množe razna izdanja za specifične skupine – mlade, žene, muškarce – s različitim uvodima, bilješkama, grafičkim prikazima i vodičima. Biblija nikada nije bila nepromjenjiva knjiga – neprestano se mijenja.“
Otvori KEKS Pay
