Državni blagdani i praznici duhovan su pokazatelj identiteta jedne
države. Doduše, nije rijedak slučaj u svijetu da je taj identitet
više naslonjen na vladajuću ideologiju nego na tradiciju i
povijest. U slučaju prvosvibanjskih praznika Bosna i Hercegovina ne
naslanja se niti na ideologiju niti na identitet.
Naime, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike odaslalo je u
eter tumačenje, zasnovano na Zakonu o praznicima FBiH, da se 1. svibnja
praznuje u ponedjeljak i utorak. Dakle, sa subotom i nedjeljom to je
lijep neradni paket od četiri dana. Japanski godišnji odmor!
U našoj bratskoj i susjednoj Republici Hrvatskoj, prema Zakonu o
blagdanima, spomendanima i neradnim danima, izričito je propisano da se
blagdan ili neradni dan, ako pada u nedjelju, ne može se prenijeti u
idući dan. Što je to u federalnom biću, mrmljam sebi u bradu, što ga
tjera k neradu?
U starom socijalističkom jugoslavenskom društvu prvosvibanjski dani
imali su ideološku ljušturu. Čuveni "prvomajski uranci" bili su smotra
odanosti radničke klase idejama samoupravljanja, ali i smotra rezultata
"obnove i izgradnje društva". Zaboravilo se da je 1. svibnja u
pretkomunističko vrijeme pretstavljao radničku pobunu i borbu za
socijalna prava. Što sada slavi radnička klasa?
Mislim da je ona u tranzicijskom društvu više fikcija nego organizirana
stvarnost. Dakle, ta klasa bez identiteta i legaliteta luta u
prijelaznom bezidejnom prostoru. Ona ne slavi, ona praznuje. Ako
apstrahiramo ideološki aspekt proslave praznika rada, ostaje nam
pitanje: čiji mi rad slavimo? Odgovorio bih prozaično: Mi, kćeri i
sinovi Federacije BiH, ne slavimo nikakav i ničiji rad, mi praznujemo,
mi podržavamo nerad!
Naglasak
Praznik (ne)rada
Otvori KEKS Pay
