Pravosuđe po potrebi: Kako je župan Posavec od umjerenog i modernog lica politike postao poput svih ostalih

Pa ovi narocito samozvani umjereni su najgori licemjeri jer su cesto samozaljubljeni narcisi. Imamo mi toga licemjerstva u politici koliko oces. Pocevsi od samozvane ljevice koja je u svari jugodesnica. Preko stranke Centar koja je izrazito ljevicarska. IDS kao posteni ljevicari a u stvari neka kombinacija jugodesnicarstva, lokal-/regijodesnicara shovinista, autonomasa koji su uz to izrazto koruptni (to Istrani sami najbolje znaju). Imamo desnicare koji najradije i najvise suradjuju sa ljevicom (Most). Imamo antifasise koji svoj "antifasizam" najradije tjeraju fasitickim metodama. Imamo manjine koje bi komandivale i morlaizirale vecini pozivajuci stvaratelje memoranduma nama u goste. Imamo pacifiste koji bi svakome prastali jedino u vezi 45 zale da nije bolje odradjena i onda slave te ondasnje masovne pokolje. Imamo dokazano najnesposobnijeg, najdestruktivnijeg i u inozemstvu najnepopularnijeg politicara na vrhu koji ide u Banjaluku po misljenje ali je ipak jako popularan ne samo kod ljevice nego i kod mnogo ekstremnih desnicara. Ima toga jos dosta. Ali tjesite se, ni drugdje nije bolje.

I ? Takav se ni najmanje se ne stidi-to mi je najodvratnije.

Krivi tajming ,krivo pravosuđe i guzice bi dali za fotelje....

Ako se osudi HDZ onda je pravosuđe dobro a ako se osudi SDP onda je loše.

Po faci mu se vidi da je lopina

Lopina.

"Pravosuđe po potrebi": građani steknu dojam da se zakoni i institucije prilagođavaju političkim i ekonomskim interesima umjesto da vrijede jednako za sve. Tada se gubi povjerenje u državu, a bez povjerenja teško funkcionira bilo koja demokracija. Posljednjih godina svjedočili smo brojnim izvanrednim zakonima i posebnim rješenjima – od Lex Agrokora do Lex AP-a. Svaki put objašnjenje je bilo da je riječ o iznimnoj situaciji koja zahtijeva iznimne mjere. No kada iznimke postanu pravilo, građani se s pravom pitaju gdje prestaje vladavina prava, a počinje vladavina interesa. Povijest nas uči da privilegirani tretman nije nova pojava. U srednjem vijeku ljudi su plaćali oproste i razne naknade kako bi dobili povoljniji položaj pred crkvenim ili svjetovnim autoritetima. Danas nitko ne kupuje oprost grijeha, ali percepcija da postoje različita pravila za moćne i za obične građane stvara sličan osjećaj nepravde. Eto: povjerenje u institucije pada, a javni prostor puni se cinizmom. Građani sve češće zaključuju da sustav ne nagrađuje odgovornost, već veze, položaj i političku podobnost. Ako želimo modernu europsku državu u 2026., 2027. i godinama koje slijede, potrebno je manje zakona za pojedinačne slučajeve, a više dosljedne primjene postojećih pravila. Zakoni bi trebali vrijediti jednako za ženu, muškarca, LGBT+ osobu, poduzetnika, političara i umirovljenika. Sve drugo vodi prema društvu u kojem se pravda ne traži u sudnici, nego kroz politički utjecaj i privilegije.

Cekam od novinara da naprave analizu po strankama unazad 35 godina, koliko je njihovih clanova pravomocno osudjeno, koliko se vode postupci i za koliko. Koliko jos nije donesena pravomocna presuda. Bilo bi zanimljivo saznati po strankama postotak kaznenih dijela u odnosu na broj clanova pojedinih stranaka. Na kraju zbroj opljackanog novca po strankama.