"Tko je Tomislav? Prvi je kralj Hrvata ovjenčan pobjedama nad moćnim Bugarima i Mađarima, papin miljenik i zaštitnik Crkve. Stoljećima je zaogrnut plaštem tišine i vladar oko čijeg se lika i djela ispreplelo bezbroj priča". Početak je to priče o kralju Tomislavu koju prvi na filmsko platno donosi Večernji list. Igrano-dokumentarni film svoje premijerno izdanje dočekao je krajem travnja ove godine, čemu su prethodile dvije i pol godine snimanja igranih scena, razgovora sa stručnim sugovornicima, rekreiranje Europe i svijeta 10. stoljeća te prilika u kojima je Tomislav vladao. Povijesni podaci su šturi, zbog čega nam je snimanje prvog filma o kralju Tomislavu bio poseban izazov, ali upravo zato okružili smo se najrenomiranijim stručnjacima ranog srednjeg vijeka, s kojima smo se tijekom snimanja konzultirali oko svakog detalja koji su, ako podatak i nije postojao, analogijom došli do toga primjerice kako je mogla izgledati krunidba, pod uvjetom da se uistinu dogodila. Povjesničari se slažu u jednoj stvari, Duvanjsko polje kao mjesto krunjenja Tomislava zapravo je – legenda.
– Izvori o Tomislavu ne govore jako puno. Prvi izvor koji ga spominje je Toma Arhiđakon u svojoj "Historiji Salonitani", u kojoj kaže da je Tomislav 914. godine bio dux (knez) u vrijeme splitskog nadbiskupa Ivana. To je najpouzdaniji podatak koji o Tomislavu imamo. Sljedeća skupina izvora koji govore o Tomislavu, odnosno o vremenu u kojem je on djelovao jedna je prerada te Tomine "Historije Salonitane", koja je nastala vjerojatno početkom 16. stoljeća. Zovemo ju "Historia salonitana maior" zato što ima nešto više podataka o ovim ranijim razdobljima, iako prekida s 12. stoljećem i ne prepričava događaje iz 13. stoljeća, kao što to Toma čini. U toj "Historiji salonitani maior" sačuvali su se vrlo zanimljivi izvori koji se tiču splitskih crkvenih sabora 925. i 928. godine. Tu je nekoliko papirnih pisama i tekst koji ih povezuje sa zaključcima Prvog crkvenog sabora i sa zaključcima Drugog sabora. Ono što je za Tomislava važno jest to da mu se papa obraća pismom, papa Ivan X., u kojem ga naziva titulom rex, što bismo mi preveli kao kralj. I u uvodu cijelog skupa tih dokumenata stoji rečenica da je to bilo vrijeme kada je Tomislav držao konzulat u granicama Dalmacije i Hrvatske. Iz toga se mogu izvući zaključci da je Tomislav bio prvi vladar kojeg je netko oslovio titulom rex. I može se izvesti zaključak da je vladao ne samo Hrvatskom nego i dalmatinskim gradovima, što potkrepljuje činjenica da se taj sabor održavao u Splitu, a da je na njemu bio nazočan Tomislav. Dakle, vjerojatno ne bi bio nazočan negdje izvan područja svoje vlasti. Postoji onda i Ljetopis popa Dukljanina ili Kraljevstvo Slavena i onda djelo koje je tome srodno, koje se nekad nazivalo Hrvatska redakcija Ljetopisa popa Dukljanina, mi danas to radije nazivamo Hrvatskom kronikom – kaže Neven Budak (Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci), jedan od sugovornika u filmu koji je, uz Hrvoja Gračanina (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), bio naš savjetnik za rani srednji vijek. On će kao važniji izvor vezan za vladavinu kralja Tomislava istaknuti djelo njegova suvremenika cara Konstantina Porfirogeneta, bizantskog vladara koji u djelu "De administrando imperio" ili "O upravljanju carstvom" bilježi podatke koje su ključni za rekonstrukciju najranije povijesti Hrvata. Kako Gračanin definira, Tomislav se vjerojatno "samokrunio".
– To znači da je mogao uzeti naslov vladara ili su ga mogli tako u konačnici titulirati strani politički akteri, promatrači izvana, kao što je to mogao biti papa, a da on nije bio u onome punome smislu riječi kralj, ali iz perspektive papinske kurije zaslužio je taj naslov. Imamo primjera iz 9. pa i 10. stoljeća kada pape tituliraju vladare iz srednje Europe, pogotovo slavenske vladare, titulom kralja, iako oni nisu u tom času nosili tu titulu, nego je to bila oznaka izuzetnog dostojanstva i važnosti koju su imali u očima samoga pape. Da je to mogao biti slučaj i sa samim Tomislavom, pokazuje činjenica koju čuva Konstantin Porfirogenet, o priličnoj snazi hrvatske države u to vrijeme, dakle u prvoj polovini 10. stoljeća, koja je bila kadra pobijediti Bugare koji su u to vrijeme bili velika vojna sila – govori Gračanin, dok Budak dodaje da ideja da je Tomislav okrunjen na Duvanjskom polju potječe iz djela Kraljevstvo Slavena, gdje se govori o krunidbi kralja Svatopluka na lokalitetu koji se naziva Planicijes Dalme i nema nikakve veze s Duvnom, nego se radi o lokalitetu u blizini Podgorice u Crnoj Gori jer cijela ta priča u Kraljevstvu Slavena zapravo je priča o Dukljanskom Kraljevstvu koje je obuhvaćalo područje današnje Crne Gore i dijelom i Albanije i Bosne. Dakle, središte tog kraljevstva bilo je u blizini današnje Podgorice i ideja da bi se tamo krunio neki kralj morala bi potjecati iz te dukljanske tradicije, a ne iz Hrvatske.
Jaka vojska i mornarica
– Međutim, u 19. stoljeću, kad je nastala ideja o krunidbi na Duvanjskom polju, hrvatskim povjesničarima bilo je važno pokazati da je Hrvatsko Kraljevstvo ne samo staro nego po mogućnosti i starije od mađarskoga, odnosno od ugarskoga. Radilo se o, naravno, političkim sukobima između Hrvata i Mađara, pri čemu su Hrvati kao znatno slabija strana mogli koristiti samo povijesne argumente. I Franjo Rački napisao je jednu raspravu pod nazivom "Kako i kada se preobrazi Hrvatska u kraljevinu". Smatra da se to moralo dogoditi 925. godine, kada se Tomislav prvi put spominje kao rex. Dovodio je to u vezu s njegovim uspjesima u ratovima protiv Bugara i protiv Mađara. A na to se onda nadovezao Ivan Kukuljević Sakcinski, koji je htio pokazati i da znamo ne samo kada je bio okrunjen nego i gdje je bio okrunjen i kako je to izgledalo. I poslužio se ovom pričom u Kraljevstvu Slavena, gdje se donosi opis tog višednevnog sabora, tog nepostojećega kraljevstva koje je više vezano uz Duklju nego uz Hrvatsku i na kojem je okrunjen vladar. Okrunili su ga izaslanici bizantskog cara i pape. Razne druge odredbe su tamo donesene i njemu se činilo da je to zgodno da to iskoristi i ustvrdi da je to zapravo upravo taj Tomislavov krunidbeni sabor. To je kasnije bilo opovrgavano u znanosti. Recimo, čak i Ferdo Šišić, vjerojatno naš najbolji poznavatelj hrvatske ranosrednjovjekovne povijesti, u knjizi koja je bila objavljena u povodu tisućite obljetnice Hrvatskog Kraljevstva, dakle povijest Hrvata od doba narodnih vladara, napisao je da nikakve krunidbe nije bilo i da se to nije moglo tamo održati, ali to nije ništa utjecalo – kaže Budak.
GALERIJA Okupila se elita: Ovako je izgledala premijera filma o kralju Tomislavu, pogledajte tko je sve došao
Uz njih dvojicu, o kralju Tomislavu u filmu su govorili: Ante Nazor (Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata), Hana Breko Kustura (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti), Ivan Majnarić (Hrvatsko katoličko sveučilište), Jonathan Shepard (Sveučilište Cambridge, Ujedinjeno Kraljevstvo), Josip Bratulić (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti), Josip Dukić (Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu), Ludwig Steindorff (Sveučilište u Kielu, Njemačka), Mario Jareb (Hrvatski institut za povijest) i Mario Šlaus (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti). Osim što smo rekonstruirali kako je Tomislav vladao, pokušali smo definirati i područje kojim je vladao, odnosno kako su izgledale granice tadašnje Hrvatske, tko su mu bili saveznici (Bizant), a tko neprijatelji (Bugari i Mađari) te kako je balansirao između Rima, s kojim je također bio u dobrim odnosima, i Carigrada, odakle je vladao, odnosno gdje mu je bila prijestolnica, kako je u Tomislavovoj Hrvatskoj živio puk, a kako plemstvo te kako je mogao izgledati život na dvoru, koliko je bila široka uloga kancelara kao najbližeg kraljeva suradnika i osobe od njegova najvećeg povjerenja. Rekonstruirali smo i splitski crkveni sabor na kojem je Tomislav sudjelovao. Posebno poglavlje posvećeno je Tomislavu kao ratniku, s obzirom na to da je car Konstantin Porfirogenet u svom djelu zapisao da je hrvatska vojska do sredine 10. stoljeća mogla dignuti oko 60.000 konjanika, 100.000 pješaka, da je imala vrlo jaku ratnu mornaricu koja se sastojala od velikih brodova sagena i manjih brodova kondura. Te brojke, slažu se povjesničari, preuveličane su, ali opet postoje naznake da je Tomislav imao jaku vojsku i mornaricu. Zabilježeno je to u bitki za koju znamo da se odigrala, između Hrvata i Bugara, kada, kako je napisao Konstantin Porfirogenet, Bugari "bivaju svi pobijeni od Hrvata".
– Bugarski car Simeon vodio je sveopći rat protiv Bizanta s ciljem da preuzme sam Konstantinopol i postane car Bugara i Bizantinaca, a Tomislav je bio u savezu s Bizantincima. Čak i prije ovog sveopćeg rata Bizantinci su se jako bojali Simeona, jer se ispostavilo da je doista vrlo pametan, ne samo dobar učenjak, poznavatelj grčkog, teolog i graditelj knjižnice, već i vrlo dobar diplomat i vrlo dobar general. Stoga su, razumljivo, Bizantinci počeli tražiti ozbiljnu protutežu Bugarima. I tada nastupa Tomislav, jer se čini da je bio iznimno učinkovit. Nije slao vojno ljudstvo, ali je uspio omesti Simeona, koji je također bio vrlo uspješan. Pokorio je Srbe. Ali Hrvati su se oduprli, a onda je 926. godine Tomislav, neću reći uništio, već slomio Simeonovu vojsku. To je nesumnjivo bio velik udarac za prevlast Bugara na Balkanu. Neki će reći da se Simeon nikada nije oporavio od toga. I doista u roku od godinu dana bio je mrtav, iako je u to vrijeme već prilično ostario. Imao je 63 godine kad je preminuo – rekao je u filmu Jonathan Shepard, kojeg smo išli snimati u London.
Između mita i stvarnosti
I naposljetku, u poglavlju "Tomislav između mita i stvarnosti" nastojali smo gledateljima prikazati u kojem momentu je došlo do stvaranja slike o Tomislavu kao velikom i moćnom vladaru. – Mi danas kao povjesničari moramo razlikovati različite slojeve prošlosti koje nama donose informacije o Tomislavu. U tom kontekstu možda je najzanimljivije za našu današnjicu razumijevanje 19. stoljeća, kada nastaju moderne mlade nacije. Jedan od elementa nastanka mladih modernih nacija bilo je stvaranje vlastite priče o prošlosti, što se radi u cijeloj Europi i zapadnom svijetu. S obzirom na specifičan položaj Hrvatske u 19. stoljeću i na te trendove, prošlost počinje igrati iznimno bitnu ulogu, a jedan od najbitnijih elemenata dokaza hrvatske državnosti i razdoblje oko kojeg su se lomila koplja bilo je upravo razdoblje Hrvatskog Kraljevstva. Hrvatski sabor oko polovine 19. stoljeća zadaje zadatak Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom da prikupi najbitnije dokumente koje prikazuju hrvatsku državnopravnu prošlost. On do kraja 1850. radi na tome. U Saboru se istovremeno raspravlja o nizu pitanja koji se tiču prošlosti, zapravo odnosa Hrvatske i Mađarske, odnosno Ugarske od najranijih kontakata, a to je svakako doba ranog srednjeg vijeka i dolaska Ugara u Europu. I u tom kontekstu se u čitavoj raspravi spominje i Tomislav i stvara se jedna slika o kralju Tomislavu koja se s vremenom nasljeduje. Dakle, ulazi i u stručnu literaturu, u historiografiju, ali s druge strane putem masovnog opismenjavanja škola ulazi i u jednu opću predodžbu, reći ću popularnu predodžbu o kralju Tomislavu – govori Majnarić.
Kroz priču o prvom hrvatskom kralju u filmu koji je spoj dokumentarnog dijela, odnosno razgovora sa stručnjacima, i igranih scena, u kojima su većinom glumili večernjakovci, vodi nas glumačka legenda Dragan Despot. Kralja Tomislava utjelovio je urednik Večernjakove Nedjelje Robert Bubalo, scenarij/režiju potpisuje glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić, direktor fotografije/montaže je Matej Pavelić, glazbu za film skladao je Matej Meštrović, savjetnik za oružje i akcijske scene je Marin Matijević, animacije i karte u filmu radio je Darko Puharić, producentica je potpisnica ovog teksta koja je, zajedno s Mirjanom Žižić, i organizatorica snimanja.
Kralj Tomislav bijaše bio vrli hrvatski muž. Stasit. Snažnog poprsja. Vrane kose, jakih mišica i bisernih zubiju. Zvonkog smijeha, gromovita glasa. Voljehu ga Hrvatice: I on njih.