Na društvenim mrežama povremeno se pojave rasprave koje iz jednostavnog pitanja prerastu u širu društvenu dijagnozu. Jedna takva objava hrvatskog korisnika na Redditu potaknula je velik broj komentara u kojima su se ljudi prepoznali i bez zadrške iznijeli vlastita iskustva. Iako je pitanje bilo kratko, odgovori su pokazali koliko se u svakodnevnom životu normaliziralo ono što bi, u uređenijem sustavu, izazivalo ozbiljnu zabrinutost.
Autor objave problem je postavio otvoreno, bez uljepšavanja: „Koje su stvari u Hrvatskoj normalne, ali zapravo nisu? Da li je to natječaj koji je otvoren, a posao već dogovoren? ‘Javi se, riješit ćemo’ znači nikad? Plaća koja je konkurentna dok ne pitaš kolika? Rad subotom jer smo ‘mala obitelj’? Čekanje sat vremena kod doktora je dobar dan? Sezona kao izgovor za sve? Svi znaju nekoga tko sredi papire? Gazda koji nije u kešu, a vozi novi auto?“
Koje su stvari u Hrvatskoj normalne ali zapravo nisu?
byu/AlanzoDam2 inaskCroatians
U komentarima koji su uslijedili, korisnici su dodatno proširili popis onoga što se u Hrvatskoj često doživljava kao uobičajeno stanje stvari. „Više je kafića i kockarnica nego bilo kojeg drugog objekta.“ napisao je jedan, drugi je dodao „I shopping centara ima više nego što je uopće potrebno.“
Neki su se osvrnuli na sitnice svakodnevice koje, iako naizgled banalne, govore puno o kulturi odnosa prema drugima. „Ljudi stoje rašireni po pokretnim stepenicama kao da su u prostranom liftu.“;„Hodanje nasred pločnika i odbijanje da se pomakneš kad ti netko ide ususret je postalo sasvim normalno.“; „Švercanje u javnom prijevozu isto se više ne doživljava kao problem.“ napisao je jedan korisnik.
Velik broj komentara dotaknuo se zdravstva i radnih uvjeta, pri čemu se frustracija često miješa s ironijom. „Čekanje godinu dana za bilo koji pregled kod doktora je nešto na što se samo slegne ramenima.“; „Doktori službeno rade od sedam, ali svi znamo da prije pola osam nitko neće ući.“; „Dobivanje bilo kakvog posla preko veze se podrazumijeva.“
Radna kultura također je česta tema, osobito kada je riječ o odnosu prema zaposlenicima.„Mobbing se često koristi kao tehnika vođenja ljudi.“; „Dobro plaćen nerad ljudi koji su ‘zaposleni’ u državnom sektoru više nikoga ne iznenađuje.“
Neki su korisnici ukazali i na duboko ukorijenjene obrasce ponašanja vezane uz poroke i društvene navike. „Pušenje je posvuda. U mojoj firmi ima par bisera koji mrtvo-hladno zapale u pogonu, osjećaj kao da me vremeplov vratio u osamdesete.“; „Konzumacija alkohola i cigareta na dnevnoj bazi se opravdava borbom protiv stresa.“; „Isti ljudi se ne žele cijepiti jer je cjepivo otrov.“
Društveni život i slobodno vrijeme također su prepoznati kao područja u kojima se normaliziraju određeni obrasci. „Sjedenje na kavi po sat, dva, koliko god treba, u bilo koje doba dana.“; „Otići na rundu poslije posla kao da je obavezno.“
U raspravi se pojavljuju i primjeri neučinkovitosti sustava koji se s vremenom prestaju problematizirati. „Nitko mi se ne javlja na javne natječaje jer nema radne snage, a radim u državnoj službi.“; „Prosječno trajanje autoškole godinu i po dana.“ Na kraju, jedan komentar posebno sažima kontradikcije suvremenog života. „Ljudi se žale kako je sva hrana poskupjela, a kafići, adventi, restorani i dostave su puni.“
Otvori KEKS Pay
