Uobičajeni igrokaz odigrao se i ove godine 10. travnja u Splitu, a u njega spadaju i uobičajene reakcije. Ipak, treba istaknuti dvije bitne razlike u odnosu na prethodne godine.
Prema tom igrokazu, proslava nema nikakve veze s ustaštvom i s Pavelićevom NDH. To je samo neki ludi slučaj tako udesio da u Domovinskom ratu jedna paralelna vojska usvoji naziv vojnih formacija u NDH. Još luđim slučajem je patron te bojne postao Rafael Boban, poznat i kao zapovjednik ustaške Crne legije. A onda povrh svega, dogodi se slučajnost koja je u prirodi i svemiru ravna mogućnosti da isti čovjek u jednom tjednu osvoji Eurojackpot i Bingo, pa da ga onda pogodi grom i on ostane živ. Eto, toliko je moguća slučajnost da se rođendanom te bojne proglasi baš 10. travnja, premda to uopće nije datum njezina stvarnog osnutka, s ustaškim pozdravom izvezenim na zastavi i grbu. Jer, sve to nema nikakve veze sa slavljenjem ustaštva i kvislinške zločinačke sramote od NDH.
Stvari su jednostavne. Mi smo se bez ikakvih kriterija odrekli svega što ima veze sa NDH. Umjesto da ono što je bilo dobro u toj državi priznamo i naglašavamo kao dobro, uključno i junake koji su se borili za Hrvatsku državu. A ono što je bilo loše i zločinačko da jasno i bez propagande identificiramo i osudimo. Drugim riječima mi smo se kompletno i sramotno priklonili poviesnom narativu i propagandi svojih neprijatelja. I jasno je da narod to osjeća i buni se, pa i na ovakve načine. Tome mora doći kraj inaće nikada neće biti mira.