Zašto je jadranski kovač (Zeus Faber, John Dory, San Pietro, Saint Pierre ili naša stara dalmatinska izvedenica nastala po tada novom nazivu za ono što je uho čulo, a danas je općeprihvaćeno i dopadljivo – šampjer) ukusniji od kovača iz svih drugih mora i oceana?
Prije svega kako vizualno prepoznati da je riječ o jadranskom kovaču? Plosnat, zelenkaste živahne boje, na središtu tijela sa svake strane ima crnu točku, hrbat mu je prekriven zaštitnim okoštalim čepovima, iz obraza mu raste okoštala izraslina u obliku bodlje, može biti veća ili manja, šira ili uža i svaka riba ima jedinstvenu šaru kao što ljudi imaju otisak prsta. Ove dvije bočne crne točke prati stara legenda da ju je sveti Petar uzeo prstima i ostavio svoje otiske. Tako je prema njemu dobila ime. A s obzirom na to da je sveti Petar po zanimanju bio kovač, otuda i drugo ime ribe. Priča ide još dalje, ako rastavite pažljivo sve dijelove glave ove ribe, možete pronaći i oblike kovačkog alata, poput nakovnja i čekića.
Nekoliko jakih razloga zašto je jadranski kovač najukusniji na svijetu
Jadransko more ima stabilan salinitet i niže temperature od južnijih mora, što usporava rast životinja te pridonosi kvalitetnijoj i gušćoj mišićnoj strukturi
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.