Dan nakon što je je konklava u Vatikanu 2005. pustila bijeli dim i time potvrdila odabir novog pape – bio je to Nijemac Joseph Ratzinger, odnosno Benedikt XVI. – mjesto u Bavarskoj u kojem je od druge godine živio s roditeljima bilo je neuobičajeno neimpresionirano viješću. Na brzinu su oličili njegovu kuću i ukrasili je bijelo-žutim trakama, kako doliči papi. Razgovor sa stanovnicima tog malog mjesta bio je, u najmanju ruku, neobičan ili neočekivan, pogotovo za taj dio Njemačke, za koji je netko rekao da "ako skočiš padobranom iz aviona, sigurno ćeš sletjeti na neku crkvu". Ma, odmahnuli bi rukom neki, pa što ako je odavde. Drugi su rekli da ne podržavaju jer je vrijeme da na čelu Katoličke crkve bude crnac. Treći su, pak, kritizirali izbor jer je vrijeme da crkvu vodi žena. U takvom kolopletu neočekivanih reakcija bila je i jedna posebna, koja je došla iz njegova najužega kruga prijatelja iz djetinjstva te njihove djece i unuka. – Nismo očekivali – rekli su. – Zašto? – Ma znate... – zašutjeli bi od nelagode. – Ne. Zašto?
Ovo pas s maskom ne bi pojeo!!!