Posljednje nedjelje pred parlamentarne izbore u Hrvatskoj objavljena je vijest o smrti saborskog zastupnika. Jednog od malobrojnih koji ne samo da je imao ime izvan politike, nego je u jednom vremenu za njega znao cijeli svijet, pa je ostalo upisano u kronikama i povijestima dvadesetog stoljeća. Vijest o njegovoj smrti nije, međutim, tiskana velikim slovima i na novinskim naslovnicama, niti su se o njemu raspisali pisci i kroničari. Osim što pisaca u Hrvatskoj uglavnom nema, kao ni kroničara, pokojnik je ostao nepodoban, jer niti je bio član HDZ-a, niti je i na koji način sudjelovao u festivalima hrvatskoga prostaštva. Čak bi se moglo reći da bi se o njemu mnogo više pisalo, pisalo bi se onoliko koliko se pisalo o njegovu vršnjaku Mati Parlovu, kada je prije petnaest godina umro, samo da nije bio saborski zastupnik opozicijske stranke. One 1974., naime, djeca su se prepirala koji je od njih dvojice veći: Mate Parlov ili Luciano Sušanj.