Kad nema smještaja za autističnu djevojčicu i još stotine djece u dječjim domovima, kad se za samohranu majku petero djece iz Škabrnje mora prikupljati novac u humanitarnoj akciji, kad umre ratni vojni invalid u Splitu “zarobljen” u stanu s porukom: "Ako sam krepa, nazovi..." zapitate li se kakvo smo mi to društvo? Solidarno nismo. Socijalna država u punom smislu te riječi isto nismo iako u Ustavu piše suprotno. Temelj socijalne države je briga za djecu i najranjivije članove društva čije pravo na dostojanstven život ne smije ovisiti o (ne)sretnim obiteljskim i zdravstvenim okolnostima.
Važno je da se brinu za manjine i migrante.