Povijest je poput ponornice. Dugo imate osjećaj kako se ništa ne događa, reda se dan za danom, život ide svojim tokom. Izgleda kako nema ničeg novog pod kapom nebeskom. A onda, odjednom se sve uzburka i huči oko nas. Iz golog krša izbija gotova rijeka, za koju niste ni znali da postoji. Događaji vas preplavljuju, a vi ostajete u čuđenju pred izmijenjenim licem svijeta, pokušavajući shvatiti što se dogodilo.
Možda današnje vrijeme najbolje svjedoči o tome kako povijest nema kontinuiran i monoton hod, već izbija kao serija neočekivanih događaja. Ili se to, pak, samo nama tako čini zbog kratkoće naših života? Svakako se mnogo toga događa i dok život teče usporeno, samo što mi to ne primjećujemo. Događaji se talože, njihov smjer se mijenja, a onda odjednom postajemo svjesni kako se promijenio čitav krajolik.
