Sijači straha nikad ne spavaju. Pred njima su nova neosvojena područja ljudskih tjeskoba, pa nakon bolesti i rata, sad je na redu sijanje straha od gladi i neimaštine. Daleko od toga da ljetna suša nije uzela danak i da su rijeke presušile, da je inflacija došla kao posljedica grijeha propusta razboritosti u tiskanju novca bez pokrića i da na povišenju cijena najviše profitiraju oni koji ih dižu zbog dobre prilike, a ne stvarnih potreba. No upravo su te okolnosti sijačima straha prigoda za novi zalet, pa kada se osjeti da kreću u ofenzivu, dobro je posegnuti ne za tabletama za smirenje i anksioliticima, nego za duhovnosti u kojoj se kriju najsnažniji odgovori na strah i koja je jedina kadra zaustaviti potonuće u živi pijesak ljudskoga straha.
A tko su najveći sijači straha? Baš se pitam.