Hrvatskoj ne trebaju novi ekonomski problemi, ali Hrvatima bi dobro došla svijest o njima. Umjesto da danima i mjesecima toliko govorimo i pišemo o ratnim pokličima, svađamo se o nekim davnim bitkama i povijesnim raspravama, dobro bi nam svima došlo da se malo prebacimo na stvaran život. Ne samo na ekonomiju u uskom smislu – brojkama, dugu, zaposlenosti – već i u širem: na imigracije, upisne kvote na sveučilištima ili turističku ponudu.
Nitko ljudima u Hrvatskoj raspravu o pozdravu “za dom spremni” nije nametnuo. Ovo nije država u kojoj “elite hrane narod nacionalizmom” da bi iza scene mogle slobodno dijeliti politički i ekonomski plijen. Ne postoje neke strane sile koje žele da se Hrvati međusobno svađaju. Ne, moramo priznati da su te povijesne rasprave, traume iz Drugog svjetskog rata prije svih, naš autohtoni proizvod. Mnogo je veća šansa da će Hrvat na kavi s prijateljem s posla ili na večeri s djecom ući u filozofsku raspravu o tomu tko je bio “naš” 1941., nego što će raspravljati o tomu guši li porezima država poduzetnike ili im pak, sasvim suprotno, pogoduje umjesto da pomaže siromašnima.
Ljevicari ne bi o proslosti jer bi morali se morali suocit sa zvjsrskim zlocinima koje su pocinili njihovi pretci na celu sa voljenim diktatorom. Zasto zidovima ne kazete okrenite se buducnosti, pustite holokaust to je davno bilo? Zasto palite krijesove i slavite ulazak srpske brigade u Zagreb i vase oslobodjenje a pocetak patnje velike vecine hrvatskog naroda.