Znakovito je da je zadnji susret pape bio s američkim potpredsjednikom. Nije bilo osobe na svijetu koja bi bila različitija od Vanceova šefa Trumpa, koji sada ostaje jedini Božji namjesnik na svijetu – to jest, rado pušta svoje obožavatelje da vjeruju kako mu je povjerena specijalna nadnaravna misija. Franjo je bio duhovit, obrazovan i spontan, a Trump je sirov, neuk i izvještačen, ali dijelili su važnu osobinu: ljubav prema mućkanju. Trump mućka s Putinom, mućka sa Zelenskim, mućka s Muskom, mućka s Kinom, mućka s carinama, mućka s geografskim pojmovima – kad god može, izvede neku ludu solo točku koja negira sve što smo znali o politici i diplomaciji. Papa Franjo je mućkao od početka. Umjesto da uzme neko obično papinsko ime, recimo Inocent, Benedikt ili Bonifacije, i doda mu svoj broj, nazvao se po velikom srednjovjekovnom svecu koji je hodao bos i u prnjama. Sveti Franjo odbacivao je svaki imetak i šokirao ekscentričnim performansima, kao što je propovijedanje pticama ili inscenacija Isusova rođenja u štali s pravim životinjama. Kao što je Trump zadnja osoba koja je trebala postati predsjednik, tako je i Franjo jedino ime koje papa ne može nositi: sveti Franjo bio je izazov i kleru i malograđanima, a papa bi, misle mnogi, trebao konsolidirati hijerarhiju i učvršćivati tradiciju.
Bio je papa kao ni jedan prije....baš to...cirkusant