Janko Bobetko rodio se 10. siječnja 1919. godine, u sisačkom, prigradskom naselju Crncu. Nakon završene gimnazije u Sisku započeo je studij veterine u Zagrebu, no s početkom Drugog svjetskog rata pridružio se antifašističkom pokretu. U srpnju ratne 1941., nakon što su mu ustaše ubile oca i tri brata, Bobetko se, u šumu Brezovica, nadomak Siska, priključio Prvom sisačkom partizanskom odredu, odnosno prvoj partizanskoj antifašističkoj postrojbi u Europi.
Tijekom Drugog svjetskog rata Bobetko je bio na bojištima u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Sloveniji. Bio je ranjen tri puta. Dobio je čin potpukovnika, što je i odredilo daljnji smjer njegova života. Po završetku rata završio je Visoku vojnu akademiju JNA i tečaj operatike Ratne škole JNA te je 1956. stekao čin general majora JNA. Obnašao je različite dužnosti, od načelnika političke uprave ratne mornarice i šefa opskrbe, do načelnika stožera. Godine 1966., u činu general-potpukovnika, imenovan je načelnikom stožera i zamjenikom zapovjednika Pete vojne oblasti JNA, sa sjedištem u Zagrebu.
U vrijeme Hrvatskog proljeća Bobetko je bio član Centralnog komiteta SKH te je blisko surađivao sa Savkom Dapčević Kučar, Mikom Tripalom i drugim 'proljećarima'. Pripadao je dijelu hrvatske inteligencije koja komunistički sustav nije vezivala uz jugoslavensku ideju i državni okvir te se suprotstavljao pokušajima da jugoslavenstvo bude plašt za unitarizam i centralizam. Bobetko je bio za hrvatsku opciju, hrvatsku vojsku i decentralizaciju, no to ga je tada skupo stajalo. Sa slomom Hrvatskog proljeća bio je optužen za nacionalizam te udaljen sa svih dužnosti i isključen iz partije, a 1972. godine, s još 19 hrvatskih generala, bio je prisilno umirovljen i od tada više nije mogao javno djelovati.
„Hrvati će ponovno morati u rovove!“
Nakon punih 18 godina života u izolaciji, Bobetko se, uoči demokratskih promjena u Hrvatskoj, ponovo aktivirao. Ideje o hrvatskom suverenitetu, za koje se i sam zalagao tijekom Hrvatskog proljeća1971., prepoznao je u programu HDZ-a te se 1991. pridružio toj stranci na čijem je čelu bio njegov partizanski suborac, Franjo Tuđman. Iako je bio u osmom se desetljeću svog života, Bobetko se stavio na raspolaganje mladoj, hrvatskoj vojsci, a njegovo je vojničko iskustvo bilo dragocjeno. Kao visoki vojni časnik znao je na koji način razmišlja vodstvo Jugo-vojske, te je odmah upozorio da se treba pripremiti za obranu, jer ni generalštab jugoslavenske vojske, kao ni krug ljudi bliskih Miloševiću, neće dopustiti odvajanje Hrvatske ili konfederaciju.
U veljače 1991. godine, vizionarski je poručio kako će Hrvati ponovno morati u rovove. S riječi je ubrzo prešao i na djela pa je počeo organizirati obranu na području Siska i Banovine. U travnju 1992. Tuđman mu je dodijelio čin generala zbora HV-a i imenovao ga zapovjednikom južnog bojišta. Tijekom Domovinskog rata Bobetko je prošao sva ratišta na dubrovačkom području. Zapovijedao je snagama koje su izvodile vojne operacije na području Dubrovnika, Ploča i u dolini Neretve te su razbile opsadu Dubrovnika i oslobodile njegovo zaleđe. Nakon što je zaustavio prodor agresora te vratio dijelove teritorija, 20. studenog 1992. imenovan je načelnikom Glavnog stožera oružanih snaga RH. Kao iskusan visoki vojni dužnosnik, planirao je vojne akcije oslobađanja zaposjednutih područja Hrvatske, od Medačkog džepa, Maslenice do Bljeska i Oluje.
Umirovljenje uoči Oluje
No, neposredno uoči pokretanja vojno-redarstvene operacije Oluja, 15. srpnja 1995., general Janko Bobetko iznenada je umirovljen. Iako je bio jedan od glavnih planera Oluje, zbog naprasnog umirovljenja nije mogao voditi tu završnu vojno-redarstvenu akciju. Taj potez Bobetko Franji Tuđmanu nikada nije oprostio. Iako je ostao vjeran HDZ-u, nakon umirovljenja svoje je političke stavove radikalizirao. Godine 1996. o svom je dugom, turbulentnom vojnom putu, odlučio otvoreno progovoriti te je, suprotno preporuci tadašnjeg državnog vrha, objavio memoarsku knjigu 'Sve moje bitke'.
Na prozivke kako su u njegovoj knjizi objavljene i neke vojne tajne, Bobetko je poručio - „Imam čist obraz koji mi dopušta da iza sebe ostavim pisani trag o svemu što sam radio i dovršio kroz svoj, više od pet desetljeća dugi, vojni i politički život“.
No, zbog objavljivanja vojnih ratnih dokumenata, vojnih zemljovida i planova raznih vojnih operacija, uključujući i neke u BiH, ta je knjiga podigla veliku prašinu u javnosti i u političkim krugovima, a za nju se ubrzo zainteresiralo i Haško tužiteljstvo. Mnogi se slažu da su upravo dokumenti objavljeni u knjizi bili dokazni materijal za Haag te je Bobetko, dokazujući prisutnost hrvatskih postrojbi u susjednoj državi, na posredan način ispisao i vlastitu optužnicu. Ispostavilo se da Haški tribunal nije toliko zanimala BIH, koliko zločini HV-a tijekom operacije Medački džep, za koju je već bio optužen i general Ademi. Budući da mu je Bobetko bio nadređen, 2002. godine i njegovo se ime našlo na haškoj optužnici kojom ga se, po zapovjednoj i individualnoj odgovornosti, teretilo za zločine počinjene u akciji Medački džep. No, general Bobetko i njegovi odvjetnici odbili su primiti tu optužnicu.
„Ja sam odlučio, dođu li po mene, živ im u ruke ne idem! Iz moje me kuće mogu iznijeti samo mrtvog, ne ranjenog, mrtvog!“, rekao je, u rujnu 2002. godine, tada 83-godišnji Janko Bobetko.
Iako bolestan, odbijao je odlazak u bolnicu, no na nagovor svoje obitelji i suboraca, te uz jamstvo Vlade da mu optužnica neće biti uručena, ipak je pristao na bolničko liječenje. Tek nešto više od pola godine nakon objavljivanja optužnice, general Janko Bobetkom umro je u svom zagrebačkom domu. General je želio skroman pogreb, u krugu obitelji, najbližih prijatelja i suradnika, a njegov je izričit zahtjev bio da na njegovu pokopu ne smije govoriti niti jedan političar, nego samo prijatelji iz rodnog mjesta, Ante Živković, te generali Ivan Basarac i Ivan Korade. Posljednja želja Janka Bobetka bila je da na njegov pogreb i misu zadušnici dođe general i alkarski vojvoda Mirko Norac. Uz najviše vojne počasti te zagorsku popevku 'Fala', Janko Bobetko je u generalskoj uniformi pokopan u obiteljsku grobnicu na Gradskom groblju u Sisku.
Ispred Doma kulture na Grudi u Konavlima, 10. svibnja 2013. godine svečano je otkrivena bista stožernom generalu Janku Bobetku. U njegovu čast ime je dobila i jedna ulica u Dubrovniku, a Udruga branitelja Domovinskog rata "Zagrebački velesajam" posmrtno mu je dodijelila priznanje za izniman doprinos u stvaranju slobodne i samostalne Hrvatske, "Veliko zlatno srce".
>> FOTOGALERIJA Pogledajte Franjin život u slikama: Autsajder koji je okrenuo leđa raskoši, a karizmom je osvojio svijet
Pravi vojnik i patriot. Gdje bi se god pojavio sa svojim braniteljima, agresor bi dao petama vjetra. Osobno ga strašno cijenim.