Nakon što je proveo nekoliko godina radeći kao pizza-majstor, Dubrovčanin Goran Tikvica odlučio se preseliti u Irsku. Tamo je, kao i mnogi drugi Hrvati, odlučio potražiti svoju sreću.
– Po završetku škole zaposlio sam se u pizzeriji "Mamma mia" i tamo proveo pet lijepih godina gdje sam naučio spravljati pizze, što i sad radim u Dublinu. U svojih 14 godina radnog staža u Dubrovniku prošao sam jako mnogo pizzerija nakon Mamma mije te se čak i okušao i kao vlasnik. Dvije godine bio sam suvlasnik Vita belle, ali ubili bi me svim porezima i nametima naše države te mi nije ostajalo dovoljno da bi se isplatilo za količinu stresa kojem sam bio izložen – rekao je Goran Tikvica za Dubrovački dnevnik.
On ističe kako biti samostalan u Dubrovniku znači da trebaš izdvojiti jako mnogo novca za stan te za režije.
– Ispod sedam tisuća kuna ne možete preživjeti. Ali, za razliku od većine Hrvata u Irskoj, ja nisam došao radi novca već zbog boljeg života i više slobodnog vremena – naveo je Tikvica, objasnivši kako je teško bilo odlučiti se za odlazak.
Rekao je kako ga je bilo strah jer je znao da se počinje od nule, no u nijednom trenutku nije požalio što je otišao.
– Našao sam posao pet dana nakon dolaska u dosta popularnoj pizzeriji koja ima sedam objekata u Dublinu. U roku od šest mjeseci dobio sam prvo povećanje plaće plus bonus od 500 eura za vjernost firmi, a nakon deset mjeseci postao sam zamjenik šefa kuhinje. Jednostavno, čovjek se ovdje osjeća cijenjen za svoj rad. Automatski onda nije teško raditi u takvim uvjetima – kazao je Tikvica.
Goran Tikvica ispričao je za Dubrovački dnevnik što je najveća razlika u životu u Irskoj i u Hrvatskoj.
– Ovdje ne radim više od 45 sati tjedno i svaki blagdan sam dvostruko bolje plaćen ako radim. Napokon imam vremena za prijatelje i obitelj. Istina, život u Dublinu je ubrzan, kao u svakom velegradu, nekad imaš osjećaj da vrijeme jako brzo leti, ali navikneš se na to. No, razlika je i što su ljudi ovdje pozitivni i vedri. Nisu opterećeni kao ljudi u Hrvatskoj. Jednostavno, to je totalno drukčiji mentalitet. To je narod koji je godinama bio ugnjetavan od Engleza, a nikad nećeš čuti ružnu riječ za Engleze. Oni žive u sadašnjosti, gledaju samo budućnost i stvarno sam se odmorio od naših tema o ustašama i partizanima i vječitom vraćanju u prošlost – objasnio je Tikvica.
On tvrdi kako se naporno radi, no da se sve to na kraju stvarno isplati. Kako je naveo, ne planira se vraćati u Hrvatsku jer se u Irskoj osjeća sretno i zadovoljno.
OK. Pizza majstor... Uglavnom, vratio mi se kolega iz Irske, uspio je tamo osigurati neke poslove, te se vratio tu i napravio firmu, te radi odavde za njih... Priča mi kako je izbjegavao družiti se s našom ekipom tamo, jer se uglavnom razgovor uvijek sve na: čuj jel mi možeš posuditi... Uglavnom, ako se ide u Irsku ili bilo gdje drugdje, onda se tamo mora raditi i to je to. Razlika je što ćeš vani, ako radiš, zaraditi više nego ovdje, ali isto tako, ne možeš se nadati živjeti ko tu, izlaziti, družiti se i sl... Nekome to paše, nekome ne... Ako si stručan, onda je lakše jer ekvivalenetno struci možeš zaraditi više...