U vrijeme svojih herojskih početaka internet je bio mjesto na kojem su se ljudi okupljali kako bi razmjenjivali mišljenja, rješavali neke zajedničke probleme i informirali se o stvarima koje ih zanimaju. Prevladavao je duh tolerancije i suradnje, svi su bili nekako srdačni, valjda zbog osjećaja kako sudjeluju u nečem potpuno novom. Činilo se to kao mjesto ispunjenja ideje demokracije i proširenja vidika.
Internet je bio svojevrsno utočište za ljude koji su bili siti analognog svijeta, s njegovim ideološkim čahurama mišljenja, cenzure i zatvaranja u privatne prostore. Digitalni svijet je otvarao nove prostore ljudske suradnje. Svatko je mogao pristupiti ovom novom svijetu i slušati ili reći ono što želi. Svi se sjećamo foruma, na kojima se okupljalo po tisuće ljudi u diskusijama oko nekih aktualnih tema. Cijeli svijet je postao agora.
Kakvi trezveni i talentirani ljudi? Danas kada se vraćamo u novi komunizam gdje se ljudi biraju na osnovu ključa iliti checkboxova u prijavama? A ti checkboxovi nemaju apsolutno nikakve veze sa znanjem, sposobnošću, rezultatima... U društvu gdje se umjesto jednakih prilika krenuo izjednačavati ishod? Pa onda oni pametni nisu poželjni, jer će se glupi uvrijediti. Pa pogledajte sabor, pogledajte tko ide u politiku, nekada se takve sklanjalo u sindikate, jer ništa nisu znali raditi, a danas takvi vode društvo i oblikuju javnost.