U Beogradu u posljednje vrijeme vuku poteze iz kojih bi se moglo prerano zaključiti da Srbija uzima u obzir da Putin u Ukrajini može doživjeti neuspjeh, ako ne i poraz. Aleksandar Vučić u nekim pitanjima oko kojih Srbija gradi svoje biti ili ne biti pokazuje neki novi pragmatizam, i ne žuri svakoga jutra sva jaja staviti u Putinovu košaru. Poput kvočke, on bdije nad srpskim pilićima, da je teško razlikovati što je kod njega ćud, a što dlaka. I sam, vjerojatno, vidi da je Rusija otišla predaleko u "zaštiti" svojih državnih interesa da bi je saveznička Srbija mogla bezrezervno slijediti. Evidentno je da Vladimir Putin nema moć koju nisu dokazali ni njegovi prethodnici u Kremlju, da makne malim prstom i da protivnici padnu od straha.
Vučićev emisar
Dačić jedan dan odmrzava odnose u Zagrebu, a drugi dan sudjeluje na Dodikovoj velikosrpskoj paradi
Hrvatska je ispred Srbije i u važnijim stvarima od nogometa. Europa mijenja Hrvatsku, prilagođava je svojim standardima; Srbija se postavlja kao da se Europa mora prilagoditi Srbiji, a ne da se Srbija prilagođava Europi. Kad dođu na Bajakovo, građani Srbije shvatit će najlakše u čemu je najveća razlika između dviju država; na tome prijelazu čekaju Europu.