Srpska pravoslavna crkva (SPC) i zastupnici srpskih stranaka u Crnoj Gori usvojeni zakon o slobodi vjeroispovijesti smatraju neustavnim i usmjerenim na oduzimanje njihove imovine (crkava, manastira i zemljišta). Zastupnici prosrpske Demokratske fronte (DF) nastojali su u parlamentu i fizički spriječiti izglasavanje zakona. Čupali su mikrofone, zalijetali se u druge crnogorske zastupnike te bacali čaše i boce. Policija je spriječila daljnje incidente uhitivši 18 zastupnika DF-a, a predsjednik parlamenta Ivan Brajović zabranio im je da dolaze na sjednice idućih 15 dana. Do incidenta je došlo i u srpskoj Skupštini u Beogradu, gdje je došlo do naguravanja pa i tučnjave zbog vjerskog zakona u Crnoj Gori.
Stiže najtužniji Božić
Crnogorski premijer Duško Marković, kojega je 14. prosinca u Vatikanu primio papa Franjo, osudio je ponašanje zastupnika DF-a. Sveta Stolica ne miješa se u unutarnje stvari Crne Gore, ali “podupire donošenje zakona kojim će se u skladu s civilizacijskim načelima urediti pitanja vjerskih sloboda i odnosa države i vjerskih zajednica”, poručili su iz Vatikana. Najavljen je i skori posjet pape Franje Crnoj Gori, možda već 2020.
Svećenici Mitropolije crnogorsko-primorske (MCP) Srpske pravoslavne crkve (SPC) te nekoliko stotina sljedbenika te crkve prosvjedovali su u Podgorici. MCP je objavio priopćenje u kojem se kaže da svu odgovornost za posljedice donošenja zakona o slobodi vjeroispovijesti pripisuju vladi i crnogorskom predsjedniku Mili Đukanoviću.
– Nasiljem prema okupljenim građanima širom naše zemlje, nečuvene podjele i mržnje uvode Crnu Goru u situaciju koja nikome dobra donijeti ne može. Zahvaljujući ovome, pravoslavni vjernici u Crnoj Gori dočekuju jedan od najtužnijih Božića u novijoj povijesti – priopćio je MCP. Oni su dostavili i amandmane na nacrt zakona, ali su oni odbačeni, a time je, kako kažu, “potvrđena sumnja“ te crkve o “otimačini“ imovine Srpske pravoslavne Crkve. Time je započelo, kaže se u priopćenju, ostvarenje cilja programa vladajuće stranke o “obnovi“ nove, državne, podobne i poslušne režimu “autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve“.
Crnogorska pravoslavna crkva sa sjedištem u Cetinju obnovljena je u listopadu 1993. nakon što je 1920. godine bila ukinuta kao dotad kanonski autokefalna crkva, odnosno samostalna pravoslavna Crkva. Crnogorska pravoslavna Crkva bila je autokefalna od ukidanja srpske Pećke patrijaršije 1766. godine. No ni dotad nitko nije imao kanonske jurisdikcije da se miješa u crkveni život pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori. Svoga duhovnog poglavara Crnogorci su sami birali, a crkveni poglavari su ujedno bili politički vladari tadašnje neovisne crnogorske države.
Carigradska patrijaršija priznala je autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve. U Ustavu Knjaževine Crne Gore 1905. godine bilo je upisano da je državna vjera istočno pravoslavna te da je Crnogorska crkva autokefalna.
Kriva je aneksija 1918.
Do konca 1918. Crna Gora je bila neovisna država, koju je Srbija anektirala kada je stvarana Kraljevina SHS. Crnogorska pravoslavna crkva prestala je postojati i postala je eparhija pod kontrolom SPC-a sa sjedištem u Beogradu. Proces obnove CPC-a započet je početkom devedesetih godina. Toj se obnovi protivio SPC. Srpska Mitropolija crnogorsko-primorska drži da je ona jedina nasljednica prvih eparhija Pravoslavne crkve. Na čelu Srpske mitropolije u Crnoj Gori od 1990. je mitropolit Amfilohije Radović.
Na čelu Crnogorske pravoslavne crkve je mitropolit Mihailo koji je, opisujući spor oko zakona o slobodnoj vjeroispovijesti, kazao:
– Koristeći se neredovnim političkim prilikama koje su vladale u zemlji između 1989. i 2006., u vrijeme srpske okupacije zemlje, Beogradska patrijaršija je, poduprta srpskom vojno-policijskom silom, u vlasništvo nezakonito upisala oko 12 četvornih kilometara crkvenoga zemljišta, većinu od oko 600 crkava i oko 60 manastira. Do tada je ta imovina bila u vlasništvu države, sela i bratstava. Inače, iz manastira Ostrog godišnje se uprihodi oko 50 milijuna eura. Da bi prihod uvećala, bila je nakanila graditi i turistički kompleks na 30 hektara zemljišta u vlasništvu manastira Gradište u Buljarici kod Budve.
Novim zakonom o slobodi vjere, člankom 62., utemeljena je zakonska osnova za povrat nezakonito prepisane crkvene imovine s Beogradske patrijaršije na državu. Taj je članak uzrok nekontroliranoga bijesa koji beogradski kler i političari svakodnevno izlijevaju na državno vodstvo, zemlju i sve Crnogorce – zaključio je Mihailo.
SPC je kotač zamašnjak velikosrpske plitike i uzročnik ratova u bivšoj Jugi. I Hrvatska treba vratiti u vlasništvo hrvatske države sve pravoslavne crkvene objekte, a svećenici mogu biti samo hrvatski državljani pravoslavne vjere, a ne propali niški specijalci.