Kad kažete Manchester, to uvijek zvuči moćno, bez obzira govorite li o glazbi, nogometu ili tehnologiji. Grad koji je svijetu dao Joy Division, Buzzcockse, The Smithse, The Stone Roses, Oasis i Manchester United, istodobno je i mjesto u kojem je nastalo i prvo moderno računalo na svijetu, legendarni "Manchester Baby". Upravo zato Manchester, nekada poznat kao Cottonopolis i središte industrijske revolucije, danas je grad koji je izrastao u jedno od glavnih tehnoloških i znanstvenih središta Velike Britanije. To je grad koji je mijenjao kulturu, sport i tehnologiju prošlog stoljeća, a to čini i danas. Što je Manchester dao svijetu, kroz ovu će priču pokazati vaš novinar koji taj grad na sjeveru Engleske nosi u srcu, u kojem je dosad boravio više puta i koji je cijeli život deklarirani navijač Manchester Uniteda te službeni član kluba. Kroz priče o dva muzeja, muzeju Manchester Uniteda i Muzeju znanosti i industrije, udaljenima svega nekoliko kilometara jedan od drugoga, najbolje se vidi koliko je Manchester obilježio moderni svijet.
Sa suprugom sam došao u Manchester kako bismo pogledali posljednju domaću utakmicu Manchester Uniteda protiv Nottingham Foresta na Old Traffordu u sezoni koja je upravo završila. Poseban značaj svemu dala je i činjenica da je to bila oproštajna utakmica legendarnog veznjaka Casemira u dresu Uniteda. Dugo nije viđena utakmica u kojoj su navijači s toliko emocija, ljubavi, pa i suza ispraćali jednog nogometaša. Sve je toga dana bilo u znaku Casemira. Imali smo osjećaj da su ljudi stigli iz cijelog svijeta. Na putu prema stadionu očekivano smo susreli i ljude iz Hrvatske. Jedna obitelj iz Poreča došla je samo kako bi pogledala Manchester United. Kažu da su u posljednji trenutak nabavili ulaznice i rezervirali hotel jer – United se ne propušta.
No dolazak u Manchester nekoliko dana prije utakmice značio je i nešto što je za svakog zaljubljenika u nogomet gotovo obavezno, obilazak muzeja na Old Traffordu, koji uključuje i turu kroz legendarni stadion. Sama ulaznica za muzej iznosila je oko 26 funti, odnosno 30 eura, a kako smo članovi kluba, ostvarili smo popust pa je cijena bila 23,5 funte po osobi. U muzeju ćete sigurno provesti nekoliko sati. Klub nudi razne sadržaje. Možete sjesti u Red Café i predahnuti uz kavu ili neko drugo piće, gdje ćete dvije kave i mineralnu vodu platiti osam eura, ili otići u restoran i naručiti veliku pizzu margaritu, kozice u tempuri i veliki pomfrit, što nas je s popustom stajalo 21,21 funtu, odnosno 25,23 eura. Sumnjam da bismo u Zagrebu ili Splitu prošli išta jeftinije.
Osim toga, ovdje se prodaje doslovno sve. U klupskom Megastoreu, koji je sedam dana u tjednu prepun posjetitelja i u kojem se često čeka u redu za ulazak, možete kupiti gotovo sve – od privjesaka za ključeve za pet funti pa do najnovijeg dresa koji stoji 135 funti, što je otprilike 155 eura. Koliko god su dresovi skupi, navijači Manchester Uniteda kupuju ih u velikim količinama. Ako su vam novi modeli preskupi, uvijek možete odabrati neki od retro dresova koji se prodaju po cijenama između 40 i 60 funti. U konačnici, jasno je da se brend Manchester Uniteda prodaje iznimno uspješno u svakom pogledu. Malo tko će napustiti Old Trafford a da sa sobom ne ponese barem neku uspomenu, navijači uvijek pronađu način da kupe suvenir. Kako sve to izgleda, štošta bi i hrvatski klubovi mogli naučiti kako se radi ozbiljan posao.
– Godišnje nas posjeti više od 300 tisuća ljudi – govori nam jedan od dvojice vodiča koji nas vode stadionom, dok drugi dodaje: – Znamo imati ture svakih 15 minuta. Posebna je gužva subotom, dan uoči utakmice. Već na početku samog obilaska stadiona i priče o povijesti kluba koji je osnovan 1878. pod imenom Newton Heath, a onda 1886. postao Manchester United, vodič će reći da je Manchester United jedini klub na svijetu koji ima tri dobitnika Zlatne lopte koji su u trenutku dobivanja nagrada igrali zajedno, a to su Denis Law 1964., Bobby Charlton 1966. i George Best 1968. godine. Upravo su Law, Charlton i Best simboli legendarne generacije šezdesetih pod vodstvom Matta Busbyja, koja je, uz dva naslova prvaka Engleske, 1968. osvojila i prvi europski naslov za Manchester United, koji je tako postao prvi engleski klub koji je osvojio taj trofej, i to deset godina nakon münchenske tragedije i pogibije Busbyjevih beba.
Na turi možete vidjeti cijele obitelji koje su došle iz raznih dijelova svijeta kako bi iz prve ruke osjetile što znači proći istim tunelom kojim prolaze igrači Manchester Uniteda, uz zvuke pjesme "This Is The One" grupe The Stone Roses, koja je postala jedna od himni kluba i neizostavan dio atmosfere na "Kazalištu snova". Tako su vodiči i moju grupu podijelili u dva tima, a potom smo uz pjesmu "This Is The One" istrčali kroz tunel prema stadionu. Kakav čudesan osjećaj, već sam prolazak ispod natpisa "Theatre of Dreams" izaziva emocije, a kamoli izlazak na travnjak Old Trafforda. Na ljudima se vidjelo oduševljenje jer priča o Manchester Unitedu, koliko god klub godinama bio u rezultatskoj i organizacijskoj krizi, među navijačima diljem svijeta ne blijedi. Dapače, čini se da je emocija prema klubu danas možda još i snažnija.
Mogućnost sjedenja na klupi uz teren i u menadžerskoj zoni, gdje je desetljećima sjedio neponovljivi Sir Alex Ferguson, zatim izlazak kroz tunel na stadion ili odlazak u svlačionicu gdje su poredani dresovi igrača i gdje se možete fotografirati, naprosto su magnet za ljude koji dolaze u Manchester. A nakon obilaska stadiona slijedi odlazak u sam muzej i pogled na povijest najpopularnijeg nogometnog kluba na svijetu. Povijest koju su stvarali Duncan Edwards, Bobby Charlton, George Best, Denis Law, Bryan Robson, Eric Cantona, Cristiano Ronaldo, Sir Alex Ferguson, Matt Busby i mnogi drugi nešto je što vrijedi vidjeti. U trofejnoj dvorani mogao bih provesti cijeli dan. Meni osobno najsnažniji dojam ostavlja potresna priča o pogibiji Busbyjevih beba 1958. godine u Münchenu, predvođenih Duncanom Edwardsom, vjerojatno najvećim talentom kojeg je engleski nogomet ikada imao. To sam još odmalena slušao od svoga oca – o tome kako je poginula najbolja generacija engleskih nogometaša i kako je cijeli svijet 1958. oplakivao Busbyjeve bebe, nakon čega je klub dobio doslovno vojsku novih navijača iz cijelog svijeta.
Možete pogledati i novinske naslove o toj tragediji, videozapise te izjave preživjelih. U svakom slučaju, posjet muzeju Manchester Uniteda, koji uključuje i obilazak samog stadiona, nešto je što bi trebao doživjeti svatko tko dođe u Manchester. Kada u muzeju pogledam posvetu šampionskoj generaciji iz 1999. i onu čuvenu noć u Barceloni te pobjedu protiv Bayerna nakon epskog preokreta, tada mi se čini potpuno točnim natpis na samom ulazu u muzej: "The Greatest Football Story Ever Told". Ovaj slogan jedan je od najpoznatijih povezanih s Manchester Unitedom i posebno se odnosi na priču o klubu nakon tragedije 1958. Simbolizira tragediju, obnovu i veličanstveni povratak kluba svega deset godina nakon pogibije Busbyjevih beba, kada je klub prošao put od katastrofe do osvajanja europskog naslova. Titula iz 1999. godine ima jasnu poveznicu s tom pričom jer pobjeda je izborena u trenutku kada se činilo da je Bayern siguran pobjednik. Simbolika je dodatno pojačana činjenicom da je epski preokret i europska titula osvojena 26. svibnja 1999., točno na rođendan velikog Matta Busbyja. Manchester United najveća je nogometna priča ikada ispričana, ne samo zbog trofeja i uspjeha nego prije svega zbog emocija: tragedije, odanosti klubu i njegova ponovnog uzdizanja iz pepela. I tako kroz cijelu povijest. A samo četiri kilometra udaljen od Old Trafforda nalazi se Muzej znanosti i industrije, koji je prošle godine posjetilo oko pola milijuna ljudi. Ulaznica za ovaj muzej košta pet funti za odraslu osobu.
Zanimljivo je i to da se muzej nalazi na mjestu nekadašnje Liverpool Road Station, jedne od najstarijih željezničkih postaja na svijetu. Muzej znanosti i industrije vodi vas u svijet ljudi, otkrića, priča, mjesta i ideja u posljednjih 250 godina koje su oblikovale svijet, a počele su u Manchesteru, koji je bio prvi industrijski grad na svijetu. Željeznica na relaciji Manchester – Liverpool doslovno je pokrenula revoluciju u trgovini, putovanjima i tehnologiji. U muzej dolaze posjetitelji svih dobnih uzrasta, od najmlađih do najstarijih, da vide i čuju priče o revoluciji koja je potekla iz Manchestera. Tko ima ljubav i interes prema automobilima, posebno onim starim povijesnim modelima, ostat će ushićen kada u muzeju izbliza vidi jedan od prvih Rolls-Royce automobila sa samog početka 20. stoljeća, jedan od tek tri preostala primjerka te vrste. Tako sam i ja imao priliku iz prve ruke vidjeti važan dio industrijske baštine Manchestera, a čuvena tvrtka Rolls-Royce započela je svoj život upravo ovdje, na sjeveru Engleske, u Manchesteru.
Sve na što bacite pogled da nešto novo saznate u ovom muzeju vrijedi uloženog vremena. Posebno mi je bilo fascinantno pogledati predmete iz ureda čuvenog fizičara Stephena Hawkinga u galeriji Revolution Manchester, gdje možete vidjeti i rijedak primjerak njegove doktorske disertacije. Nezaobilazan dio priče o Manchesteru je i to da je bio i svjetsko središte industrije pamuka, o tome se puno toga u samom muzeju može saznati kao i o tamnoj strani ove priče koja je neke ljude obogatila do krajnjih granica, ali profit i inovacije bili su itekako povezani i s nejednakošću i iskorištavanjem. U muzeju na ovu temu posebno apostrofiraju podatak da su 1860. više od 80 posto pamuka prerađenog u tvornicama u Manchesteru uzgajali robovi na plantažama na jugu SAD-a. I to je nešto što ne treba zaboraviti.
Ako želite saznati nešto više o tiskarskim strojevima i povijesti ranog tiska ili o tome kako je novinarka Madeline Linford otvorila put današnjim novinarkama, sve to možete vidjeti u izložbenom postavu pod nazivom "Making News". Sve ove teme, kao i ostale u muzeju, prate brojni filmovi koji se mogu pogledati. Jednostavno je nemoguće napustiti muzej a da niste nešto novo naučili. Ono zbog čega sam ponajprije došao u ovaj muzej je Manchester Baby, prvo moderno računalo s pohranjenim programom koje je nastalo 1948. godine upravo u Manchesteru. Naravno da me je zanimalo tko je izgradio ovaj revolucionarni stroj koji je promijenio svijet. U muzeju je izložena replika koja je napravljena 1998. na 50. rođendan Manchester Babyja. Original više ne postoji. Prateek Padhy jedan je od volontera koji svake subote zainteresiranima predstavlja prvo moderno računalo. Dnevno ima oko 150 razgovora. Na moje pitanje kako to da volontira u muzeju, odgovara mi: – Volontiram jer me zanimaju računala. Softverski sam inženjer ovdje u Manchesteru i volontiram vikendom, uglavnom subotom", i onda nastavlja o jednoj od najvažnijih priča 20. stoljeća.
– Dakle, ovo računalo napravljeno je 1948. godine. U to vrijeme svi su pokušavali izraditi računala. Tri glavna igrača tada bili su Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo i Amerika. Naravno, bilo je i drugih, ali oni su bili najnapredniji. Značaj ovog računala je u tome što je to prvo računalo s pohranjenim programom na svijetu. To znači da računalo sada ima memoriju, i to ponovno programabilnu memoriju. Drugim riječima, sada imamo jedno računalo koje može raditi više različitih stvari bez potrebe za prespajanjem ili fizičkom izmjenom hardvera. Usput, na slici možete vidjeti da računalo trenutačno ne radi, nego prikazuje prednju ploču. Ona mreža točkica koju vidite jest ono što biste vidjeli kada biste ga uključili. I to što gledate zapravo je memorija računala. Nije ekran ni prikaz memorije, to je stvarna memorija. To su jedinice i nule, stvarne jedinice i nule. Tako se elektronički pohranjuju podaci, uz pomoć naboja na CRT ekranima – govori nam Padhy dok ga pozorno slušamo.
– I da, to je bio veliki proboj. Ovo je računalo izradilo Sveučilište u Manchesteru. Ideja je nastala među tadašnjim računalnim stručnjacima u Ujedinjenom Kraljevstvu, uglavnom Maxom Newmanom i Alanom Turingom. Alan Turing tada je bio u Bletchley Parku i radio na različitim računalima. Bio je prijatelj Maxa Newmana, koji je bio voditelj matematičkog odjela ovdje na Sveučilištu u Manchesteru. Nakon nekoliko razgovora vratio se u Manchester i željeli su napraviti računalo koje ima elektroničku memoriju i može obavljati različite zadatke. Kada se vratio, trebali su zaposliti nekoliko inženjera, jer tada nije bilo računalnih znanstvenika ni računalnih odjela na sveučilištima. Zaposlili su dvojicu elektrotehničkih inženjera i jednog postojećeg zaposlenika Sveučilišta u Manchesteru. Zaposleni su zato što su znali raditi s katodnim cijevima. Bili su zapravo inženjeri iz Drugog svjetskog rata koji su radili na radarskim sustavima pa su znali koristiti te ekrane. Znali su da kada nešto prikažete na CRT zaslonu, posljednja slika ostaje kratko vidljiva. Ako ste ikada vidjeli stare CRT televizore, kada ih ugasite, zadnja slika ostane djelić sekunde. Upravo to su koristili kao memoriju. Dakle, memorija se morala stalno osvježavati. Računalo je moralo stalno biti pod naponom kako bi nešto "pamtilo". Čim ga ugasite, memorija se briše – govori nam ovaj softverski inženjer iz Manchestera.
Dakle, nema tvrdog diska za pohranu podataka?, pitamo ga znatiželjno. – Točno. Ali dok radi, pamti podatke.
Tako može obavljati više operacija istovremeno?
– Da. Glavna ideja je da mu prvo zadate jedan zadatak, a zatim drugi, bez potrebe da išta mijenjate u samom računalu. Samo promijenite kod ili program i ono radi nešto drugo. Primjerice, vaš mobitel. Otvorite jednu aplikaciju i ona radi jednu stvar. Zatvorite je, otvorite drugu i sada mobitel radi nešto drugo, recimo snima fotografiju ili reproducira video. Ne morate gasiti telefon ni mijenjati hardver kako biste dobili drugu funkciju. Isto načelo vrijedi i za ovo računalo. Zato kažemo da je to prvo moderno računalo na svijetu.
Ovo je jedna od najvažnijih stvari prošlog stoljeća u svijetu?
– Da, upravo tako. Zato ga nazivamo i prvim modernim računalom. Ovo je prvo računalo koje pohranjuje informacije u memoriju i koje možemo ponovno programirati elektronički, bez fizičkih promjena – poentira naš sugovornik.
I tako, nakon nekoliko sati provedenih u Muzeju znanosti i industrije, izlazim pun dojmova i raznih informacija koje su, iako sam mnoge od njih i prije znao, još jednom dodatno pojačale moj dojam i osjećaj da je Manchester više od grada. I za kraj, sve ono što sam vidio i platio u Manchesteru bilo je vrijedno upravo tog novca i vremena. Nisam imao osjećaj da me netko za nešto prevario ili da nešto nije vrijedilo mog vremena i novca. I naravno, opet ću se vratiti u Manchester.
Otvori KEKS Pay
Razlika je u tome sto u Zagrebu dobijes pravu pizzu a tamo tko zna sta je to. Bio sam u Mancesteru i nije to nista toliko dobro kako se pise. Tocena piva znaju biti dobra ali sve ostalo nije nikakva kvaliteta a cistoca grada je upitna no dobro ni Zagreb vise ne zaostaje za Metropolama i po Zagrebu imas smeca kolko hoces.