Nečija smrt sa sobom nosi i onu staru rimsku mudrost o dobrom građanskom odgoju koja nalaže da bi se o mrtvima trebalo govoriti “samo najbolje”. Nekad se stječe dojam da je takav način govora rezerviran za one u čije živote i djela bolje ne zadirati kako se nekome od njih ne bi narušila neonska aureola. Princip “o mrtvima sve najbolje” vrijedi za ljude koji su živjeli tiho i nenametljivo te nisu imali utjecaj na tuđe živote. Budući da je Joseph Ratzinger a.k.a. Benedikt XVI. prirodom svog poziva i posla utjecao na milijarde vjernika (ali i svih onih koji se još uvijek traže), ovaj princip ne može vrijediti za njega. No, koliko god bilo pogubno za samu Crkvu glorificirati njegov život i djelo kao da je sam Isus, toliko je još besmislenije, infantilnije pa čak i nezdravo u njemu tražiti krivca za sve propuste i grijehe Katoličke crkve. Danas nije lako biti ni predstavnik stanara, a kamoli poglavar jedne od najutjecajnijih religijskih zajednica: što god da napraviš i kakav god potez da povučeš – bit ćeš napadan i kritiziran.
Otvori KEKS Pay
Dado raspop. Tko je platio doktorat u Grazu?Pljuje u tanjur…