Birači su kaznene prijave, istrage, afere kao političko oružje u izbornim bitkama još jednom odbacili, pokazali su ne samo rezultati izbora u Zagrebu već i u Varaždinu, Međimurskoj pa i Splitsko-dalmatinskoj županiji. Čak i u Kninu. Ako je i bilo namjere da se stvarnim ili kreiranim aferama utječe na lokalne izbore, ta su nastojanja doživjela fijasko. Rezultat u Zagrebu je takav da treba postaviti pitanje je li afera Hipodrom koja je koincidirala s kampanjom zapravo pomogla zagrebačkom gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću i koaliciji Možemo! i SDP-a. Bez obzira na to je li uzrok te koincidencije u ili izvan DORH-a, proceduralna nužnost ili forsirana intencija, dakle slučajnost ili namjera, u svakom je slučaju na biralištima najvažnija percepcija birača. A zagrebački birači očigledno gradonačelnika Tomislava Tomaševića percipiraju kao poštenog političara pa čak i ako je u aferi Hipodrom imao greške u koracima, upravljačkim i javnim reakcijama, to mu očito ne zamjeraju, odnosno ne smatraju to toliko važnim da bi mu uskratili povjerenje. Očito mu nisu kao manjak demokratičnosti uzeli ni to što je odbio sučeljavanje upravo zbog toga što su svi konkurenti u kampanji jahali na aferi Hipodrom, nastojeći ga što više dovesti u izravnu vezu s aferom pa i na očigledno vrlo ružan način. Ništa nisu naučili iz iskustva prijašnjih izbora, osobito ne tako davnih parlamentarnih izbora, gdje potenciranje državnoodvjetničkih slučajeva i pokušaj kriminaliziranja Andreja Plenkovića nije doveo oporbu na vlast.

Zagreb je još uvijek pod utjecajem "osloboditelja" od 1945 i nikako da se vrati u stvarnost. Sinoć novinari u stožeru "Možemo" nikako da se sjete da Tomaševiću barem jedno pitanje postave dok su Plenkovića gnjavili pola sata. Danas se javlja Tomaševićev zamjenik i optužuje Plenkovića da laže da je vlada u sve veće objekte ulagala u Zagrebu a ne gradske vlasti.Tu nešto ne štima u vezi Tomaševića.