Izgradnja masivnog nautičkog sidrišta kojim bi se trajno devastirala, oduzela javnosti i pod nadzor privatnog koncesionara stavila jedna od najvrednijih i rijetkih preostalih netaknutih uvala na Jadranu, uvala Mirina uz poluotok Oštrica blizu Šibenika, ne pokazuje samo da su zakoni o zaštiti prostora, o kojima posljednjih godinu dana od ministra slušamo kao o najvećem iskoraku u borbi protiv devastacije, u praksi ostali tek mrtvo slovo na papiru, nego otvara i ozbiljnu sumnju da same institucije ne djeluju sukladno zakonu. Logično je zapitati se zašto. U takvoj uvali izdana je lokacijska dozvola, dok u prostornom planu postoji mogućnost izgradnje sidrišta s tridesetak betonskih blokova koja bi trajno promijenila karakter prostora i vjerojatno dovela do ekocida. Također, nadzor nad dijelom obale u zaštićenoj uvali preuzeo bi privatni investitor, čime bi to postala komercijalna nautička zona, oteta od javnosti.
Kad se more digne vikendice će im biti kao u Veneciji. Sve sobe će im biti slane.