Sunset Strip nezaobilazno je mjesto za sve one koji dolaze iz Los Angelesa ili svijeta okušati sreću u Hollywoodu. To su dakle ljudi s ceste koji nisu imali sreću poput Gorana Višnjića, Colina Farrella ili Ewana McGregora da ih holivudski agenti ili američki producenti prepoznaju kao potencijalne zvijezde i pozovu ih na vlastitu inicijativu. To su horde anonimaca koji nemaju puno više od puke želje da postanu slavni po svaku cijenu, a za to su spremni učiniti gotovo sve. Količina samozavaravanja i često ponižavanja koje su pritom spremni podnositi, tjerani opsesivno velikom željom za uspjehom, mogu se valjda usporediti samo još sa željom narkomana u kriznim trenucima da se dočepaju droge.
Taj tri kilometra dug dio glasovitog Sunset Boulverda neki su čak skloni proglasiti najpoznatijom američkom četvrti zbog desetaka najrazvikanijih svjetskih noćnih klubova, restorana i svega što se u njima i oko njih događa. Tu su primjerice veliki popularni klubovi Roxy u kojem su stvarale neke od današnjih rock legendi i Viper Room pred čijim se ulazom skljokao River Phoenix. Danas to nisu nikakva glamurozna mjesta, dapače turistički će vam vodiči preporučivati da ih se zbog količine droge i problematičnih tipova obavezno klonite, ali ako ste od onih koji znaju da se obično najbolje zabavlja na onim mjestima za koja vas najviše upozoravaju, možete čuti izvrsnih, još neafirmiranih grupa za koje imate osjećaj da bi u drugim dijelovima svijeta bili veliki bendovi.

Preko dana cijeli je taj potez mjesto gdje aspiranti na slavu dolaze piti kavu, sjediti po kafićima i pokušavaju "usnimiti" nekoga tko im može pomoći u njihovoj namjeri. Svi su jako druželjubivi, spremni započeti razgovor oko bilo čega jer nikada ne znate tko bi onaj drugi mogao biti. Ni najveći očajnici, naime, ne smatraju da bi na takvim mjestima mogli upoznati najveće face, iako se njih redovito može vidjeti u vip dijelovima klubova i salona ili slučajno sresti na ulici; izvrsnim se "ubodima" smatra i kada se upozna primjerice trećeg asistenta snimatelja zvuka na nekoj pjesmi Britney Spears.
To čak ne mora biti cijela ploča, niti neki od najvećih hitova, dovoljno je samo da su se nekada negdje oni zatekli u istom studiju i na neki način surađivali. Zato su svima, posebno onima koji se mogu pohvaliti takvim stvarima, puna sličnih referenci koja za većinu ostanu njihovo najveće dostignuće u životu koje će spominjati i kada budu imali 60 godina, a ne budu imali zube i današnje snove o velikim karijerama.

Starbucks Coffe, kafeterija iz industrijskog lanca, jedno je od frekeventnijih dnevnih mjesta gdje sam upoznao dvoje lovaca na sreću iz dvije posve različite sredine i kulture; Adnan je već, mislim, prešao tridesetu ili je bio tu negdje, svakako mi je djelovao malo prestaro za zanošenje idejama o planetarnoj slavi, iako je po njegovoj priči imao određenih predispozicija.
Rodom je iz Bosne, tijekom rata otišao je u London gdje je navodno snimio par dokumentaraca i kratkih amaterskih igranih filmova, a sada je imao pripremljen scenarij za dugometražni film koji je uporno pokušavao nekako doturiti Seanu Pennu. Može biti da je priča o redateljskoj karijeri u Londonu čak i imala neke natruhe istine, ali osobno mi se činilo da se poput tisuća ljudi iz ovih krajeva u Londonu najviše družio s prljavim restoranskim tanjurima i spužvicom za pranje.
Predstavio se, među ostalim, i kao dopisnik sarajevskog Dnevnog avaza čiju je novinarsku iskaznicu imao (ako je uistinu imao) samo zato da bi se novinar mogao ugurati na međunarodne press konferencije da bi ondje probao svoj projekt tutnuti nekome u ruke. Odmah se zapalio kada je čuo da sam tih dana boravio u L.A.-u u povodu jednoga takvoga press mitinga i intervjua te se odmah ponudio za suradnju u sličnim povodima kada nikoga iz Večernjaka ne bude tamo.
S njim u društvu bila je prekrasna Mai Ling, djevojka kineskoga porijekla u ranim dvadesetima koja se upravo razvela od muža i krenula vidjeti što ima u svijetu izvan losanđeleske kineske četvrti iz koje mnogi od njezinih sunarodnjaka gotovo ne provire cijeloga života. Koliko je njoj Sunset Strip geografski zapravo bio blizu, toliko je dolazak u taj dio grada bio velik iskorak u neki sasvim drukčiji i puno nedokučiviji svijet od onoga koji ju je okruživao. Ona je željela započeti karijeru fotografkinje i pokušavala je upoznati bilo kakvog profesionalnog fotoreportera ili paparazza kod kojega bi mogla izučavati zanat.
Adnan se na neki način ponašao zaštitnički prema njoj, s jedne strane jer se u Los Angelesu osjećao dosta usamljenim, ali i zato što se jasno vidjelo da želi spavati s njom. S obzirom na njezin izgled koji ta skromna djevojka i nije posebno koristila kao adut, taj mi je njegov cilj bio apsolutno razumljiv pa se nadam da je uspio doći bar do njega jer mu se san o karijeri razbio dosta brzo.
Već nekoliko tjedana nakon našega susreta, a to je bilo možda mjesec ili dva nakon što je došao u L.A., bio je poprilično švorc, a nije htio naći nikakav stalan ili periodičan posao (čitaj: opet pranje suđa) jer bi ga on odvajao od vremena koje je mogao koristiti za konkretnije poteze.

Svakodnevica Sunset Stripa proživljava na stotine takvih priča i sudbina koje onima s osjećajem za realnost ispadnu samo kao slikovite mladenačke pustolovine, ali za one koji se ne znaju prestati zavaravati mogu završiti jako loše. Onda to postaju promašeni likovi koji su propustili sve druge životne šanse ili tragikomične figure koje spretni tipovi, posebno kada je o djevojkama riječ, sumanuto iskorištavaju za samo jednu jedinu stvar dok one ne poružne ili ne završe kao go-go plesačice u nekom noćnom klubu.
Ima i vrlo ružnih epiloga, među kojima je u posljednje vrijeme najpoznatiji onaj glumice iz B-filmova i starlete Lane Clarkson koja je početkom 2003. u jednom blues klubu na Sunset Stripu upoznala legendarnoga producenta Phila Spectora koji očito s godinama nije postao ništa manje ekstravagantan kao nekada kada je Lennonu pod oružanom prijetnjom otimao njegove snimke jer ih nije smatrao završenima. Istu je večer Lana Clarkson pronađena upucana iz pištolja Spectora koji je prvo trvdio da se nesretnica sama ubila, a poslije da je riječ o nesretnu slučaju, da bi ipak bio osuđen za ubojstvo.
Lako je zamisliti koliko u takvoj meki posađenih snova ima lažnih vizitki, najviše je naravno onih s titulama producenata i vlasnika filmskih kuća, ali ima i onih kojima se posreći da upoznaju nekoga tko im doista može pomoći. Ostali se okreću za svakim moćnijim automobilom, gledajući tko će iz njega izaći jer je žestoko grebanje za komadić uspjeha i slave, pored želje za zabavom, na Sunset Stripu pokretačka snaga broj 1.