Težak tjedan za vladajuće. Prodaja Dukata pretvorila se u svojevrstan case-study nad pitanjem što učiniti kad ti strateški važna proizvodnja pred nosom prelazi u ruke stranaca. U situaciji u kojoj se transformacija iz državnog u privatno vlasništvo još vidi kao spas za nacionalnu ekonomiju, odjedanput se otvara pukotina koja kroz koju se vidi sva imperfektnost toga modela. Ne samo za zaposlenike koji se preko noći nađu pod vlasnikom s posve suprotnim poslovnim ciljevima nego i za vladajuću strukturu.

U mljekarsku proizvodnju ulažu se stotine milijuna državnih kuna da bi se mljekarstvo ponovno čvršće nastanilo u hrvatsko gospodarstvo. Od mljekarstva žive deseci tisuća obitelji u Hrvatskoj, od kojih, pretpostavljam, vladajući HDZ i na ovim izborima želi dobiti glasove. Nije sasvim nevažno ni to što se dobar dio javnosti još sjeća mutnih političkih okolnosti u kojima su KV vozači postajali veliki poduzetnici iako nakon tolikih godina više nema smisla trošiti društvenu energiju na nešto što je poput vraćanja paste u tubu.

Došlo je do gibanja u svim smjerovima. Polančec praši u Pariz, gdje razgovara s ljudima iz Lactalisa. Luka Rajić iz Švicarske silazi u bjelovarsku provinciju da bi razgovarao sa šeficom HSLS-a. Sanader u Zagrebu umiruje ostale privatne poduzetnike koji su se uskomešali vidjevši da Vlada reagira kad netko iz njihovih redova želi prodati svoje vlasništvo. Istodobno, pod ruku s Vindijom, poručuje proizvođačima mlijeka da se ne moraju bojati za otkup. Mesić sa svog brijega poručuje Vladi da Luki Rajiću predloži projekte za ulaganje dvije milijarde kuna, valjda da bi ovaj zašparao na financijskom consultingu. Sve u svemu, fina zbrka od koje bi mogla biti i jedna dugoročnija korist, ako bi Vlada ekonomsku pamet, svoju ili iznajmljenu, svejedno je, upregnula u pobliže definiranje strateških nacionalnih interesa u gospodarstvu.

Zašto ne bismo napokon vidjeli popis tvrtki iz kojih se država ne bi trebala do kraja povući. I zašto se ne bi konkretnije govorilo o socijalnoj odgovornosti poduzetničkog sektora, pogotovo onog nastalog na društvenom vlasništvu. Rajić slovi kao dobar poslodavac, no još ne znamo kakav će biti biti francuski Lactalis.

U istom tjednu, europski pučani iznevjerili su u vanjskopolitičkom odboru Europskog parlamenta svog stranačkog prijatelja Sanadera i nisu htjeli glasovati za amandman u kojem se spominje mogućnost arbitraže za hrvatsko-slovenski spor oko granice. Interese Hrvatske u tom je smislu gurao austrijski socijalist Swoboda, kojem je ovdašnji politički partner SDP. Vijest je dobra za euroskeptike i Sanaderove protivnike, jer to može izgledati kao da se suši grana na kojoj je bazirao svoj najjači adut – proeuropsku vanjsku politiku. Poslovica veli da jedna izgubljena bitka ne znači i da je izgubljen rat, no bojno polje za Sanadera uoči izbora svakako se širi s vanjske na unutarnju politiku, pri čemu nasuprot njemu sada staju i dojučerašnji saveznici.

Pozivanjem Luke Rajića u Bjelovar, pred kamerama kojih nije bile dok je dolazio u Banske dvore, HSLS je u slučaju prodaje Dukata spretno poentirao za sebe.
HSP je s filmom o Đapiću definitivno zaoštrio prema Sanaderu, vjerojatno procjenjujući da bi na vlast mogao doći i bez velikih stranaka. U filmu se, naime, govori da je politika koja se vodi zadnjih šest-sedam godina loša, što ilustriraju kadrovi u kojima su Sanaderova i Račanova vlada. Sadašnjoj vlasti vanjska politika diktira unutarnju, a kad HSP dođe na vlast, bit će obrnuto, poručuje Đapić. Sa svojom uvjetnom proeuropskom politikom Đapić se isključuje iz Sanaderova Saveza za Europu i s tom kartom uzima novi snažan zalet prema nezadovoljnim biračima HDZ-a.

Video sadržaj

6

NAKON TRI GODINE

Ida Prester pokazala kuhinju iz snova: Rađena je po mjeri, a jedan detalj svima je zapeo za oko

slažete li se?

Ovo su najgori horoskopski znakovi s kojima se možete vjenčati, tvrde astrolozi

high street hit

Chic hlače iz Zare koje vizualno produžuju figuru, a pašu na sve kombinacije

Alarmantno

Tihi ubojica u svakom domu: Hrvatska tone u epidemiju ovisnosti, a nitko ne reagira na vrijeme

Pouzdanost tradicije

Dobri kao kruh: Nevidljive karike u lancu koji hrani stotine Hrvata

Inkluzivni dodatak iznosi od 138 do 720 eura mjesečno, a visina naknade ovisi o dva uvjeta