Izbor nogometaša godine Večernjeg lista započet ćemo s dvostrukim dobitnikom (1990. i 1997.) Robertom Prosinečkim.
Višesatni nogometni rituali s velikim Žutim uvijek su posebna fešta.
I ovaj put odali smo počast njegovu veličanstvu - driblingu, kojim nas je Robert Prosinečki godinama oduševljavao. Danas kada govori o nogometu kakav voli gledati, u svom će stilu, u ekstazi, ustati sa stolca i pokazati kako bi to trebalo izgledati. A o onom dijelu koji će vam ispričati u "offu" možete napisati knjigu i do suza se nasmijati. Njegova ingenioznost u dočaravanju stvarnosti i najaktualnijih nogometnih likova zasigurno bi bila bestseler. Možda se jednom i odluči na takvo što. Do tada, takve priče bit će privilegija samo za one s kojima se Robi osjeća opušteno...
- Trenutačno se odmaram, provodim vrijeme s obitelji, čekam dobru ponudu - kazao je.
S obzirom na vaš nemirni duh, je li vam dosadno bez posla?
- Ma nije. Samo sada imam vremena za neke druge stvari. Imam uvijek "zanimaciju". Gledam utakmice, reducirao sam druženje i hodanje uokolo. S obzirom na okolnosti oko korone, nije mi baš svejedno, ne samo meni, već svima. Sada kada imam vremena, malo više pratim našu ligu...
Oduševljen HNL-om
Kako vam izgleda HNL?
- Oduševila me utakmica Gorice i Šibenika. No, liga je sve bolja, jača i zanimljivija. Pa u Splitu na derbiju Hajduka i Osijeka bilo je tridesetak tisuća ljudi. Ne sjećam se kada je bilo toliko navijača na Poljudu a da Hajduk nije igrao s Dinamom. Borba za vrh godinama nije bila tako zanimljiva. Osijek, koji su Mađari financijski posložili, bitno drukčije izgleda. Rijeka je standardno dobra, a i Hajduk je malo bolji.
U Splitu je opet posebna euforija. Uvjereni su da je Livaja kvintesencija koja je nedostajala godinama...
- Ne znam. Bez dileme, Hajduk igra puno bolje nego dosad. Nije samo Livaja, imaju momčad koja izgleda dobro. Doveli su trenera koji ih je posložio...
Ali Hajduk prima previše pogodaka?
- Ma dobro, ali sada ima nekakav gard i izgleda mi bolje. Normalno da je euforija jer Hajduka godinama nije bilo nigdje. Ta euforija dobra je i za hrvatski nogomet. Više ne možeš nikoga lako pobijediti, malo zaostaje Dragovoljac, ali sve drugo je na razini...
Što je to pomaknulo naš klupski nogomet na višu razinu?
- Ne znam je li to praćenje europskih standarda. No, važno je da su igrači bolji, a oni to mogu biti samo ako ih možeš platiti i ako su primanja redovita. Odnosno, kada nemaju problema, više pružaju. Osijek godinama nije bio nigdje, dok Mađari nisu došli. Usto, dovedete nekoliko novih igrača i odmah se osjeti. Pa pogledajte tu transformaciju u Hajduku. Nije lako dovesti Krovinovića, pa tamo nekog Fossatija, Eleza... Veća je kvaliteta, odmah je bolja liga.
Ima li neki mladi igrač koji vam se posebno sviđa?
- Lukas Kačavenda ima nešto drugačije, on bi mogao biti budućnost našeg nogometa. Ima posebnu energiju. Imamo sreću da imamo talente. Eh, sada, koliko je to domet, ja ne znam. Josip Šutalo je jako dobar i napravio je veliki iskorak, on mi se sviđa.
Naravno, nismo zaobišli Dinamo. Mogu li ove turbulencije oko kluba utjecati na krajnji učinak momčadi?
- Očito da te okolnosti utječu na momčad. No, bilo je očito da Dinamo mora pasti u jednom trenutku. Jer, očito je da momčad ne mogu stalno vući isti igrači. Posebice ako ste prodali vjerojatno tri najbolja igrača, Gvardiola, Jakića i Majera, četiri ako spomenemo i Kastratija. Usto, ozlijedio se Arijan Ademi koji je vođa momčadi. Normalno je da ne može odmah poslije povratka igrati na staroj razini. Dakle, pala je cijela momčad. U određenom trenutku ne pomazi vas sreća. Nakon toga smijene trenera i onda dobijete to što je sada. Srećom, ostali su u Europi. No, svjesni su da moraju dovesti neke igrače ili nešto promijeniti misle li igrati kao prije. Pa uzmite trojicu igrača bilo kojoj europskoj momčadi, osjetit će se razlika. Pa i Realu, Bayernu, Cityju... Sigurno će biti zanimljivije naše prvenstvo. Imamo o čemu razgovarati.
Ma kakav Kante i Jorginho
Svaki put vas spominju kao Dinamova trenera...
- Mene nitko ne spominje. Zapravo, to radite vi novinari. Ja ni s kim iz kluba nisam razgovarao. Moja je želja angažman u inozemstvu, imam nekih ponuda, možda to riješim u mjesec dana. Koliko god su bile moje turbulencije s Dinamom tijekom karijere i kasnije, uvijek me spominju kao potencijalnog trenera. Ne znam bih li bio dobar trener Dinama, o tom potom...
Svjestan je da će ga uz Dinamo povezivati cijeli život, posebna je to veza koja traje desetljećima...
- Ma ne znam hoće li me povezivati. Ja nemam nikakav problem ni s kim. Nisam nikada razmišljao o Dinamu jer me nitko kao trenera nikada nije ni zvao. Želim se dokazati na nekoj visokoj razini jer mi se taj posao sviđa...
Kuda ide ta visoka nogometna razina, kakvi su trendovi...?
- Ma nemojte mi o trendovima. Svi pričaju o tome. Još uvijek se igra primi-dodaj i svi pričaju o atomskom nogometu. Ma kakav atomski nogomet, igrači ne znaju dodati. Svi samo trče i nabijaju. Kada gledate City ili Liverpool, svi kažu da je to vrhunska razina. Slažem se, ali pogledajte Speziju, Genou ili neku drugu manju momčad, onda ćete vidjeti da tu nema ničega atomskog. Naravno, ima frajera, kao i u moje vrijeme, koji prave razliku.
Ne mogu vjerovati da svi pričaju o Jorginhu, trećem svjetskom nogometašu u nedavnom izboru, ali on nije ni jednom asistirao, a četiri pogotka postigao je iz jedanaesterca. Ako je to tako, onda ja više ne razumijem nogomet. Moj nogomet je kada dođe frajer kao Salah, predribla trojicu i riješi utakmicu, ili Benzema i takvi. Nemojte mi pričati o toj varijanti primi-dodaj. Pa sada pričaju kako moja generacija ne bi mogla igrati danas. Ma nemojte me zaje... Pola njih ne zna dodati loptu. Hoću reći, svi pričaju o osam najboljih momčadi. A pogledajte utakmicu Granada - Getafe, nećete vidjeti ništa atomsko u njihovoj igri. Ne podcjenjujem nikoga, nemojte me krivo shvatiti.
Dosta je polemika izazvao izbor za najboljeg svjetskog nogometaša u kojem je opet, sedmi put, pobijedio Messi.
- Ako ćemo govoriti o tome tko je najbolji svih vremena, nema dvojbe, to doista jest Messi. Ali pitanje je zašto su mu dali ove sezone, vjerojatno što je osvojio Copa Americu. No, mislim da ove godine nije bio najbolji. Ja bih nagradu dao Lewandowskom. On ima problem jer s poljskom reprezentacijom ne može biti europski ni svjetski prvak, ni drugi ni treći. A zabio je milijun i pol pogodaka.
Teško će se ponoviti ovo desetljeće Messija i Ronalda?
- Ma naravno. Nemoguće je da budu tako dugo na vrhu. Svi su imali svoje faze po tri godine, od Ronalda, Maradone, Ronaldinha...
A koja je Robiju najdraža nogometna era?
- Ja volim drukčiji nogomet. Možda me zato nitko ne razumije. Ronaldinho je bio Bog, zatim imate Maradonu i Ronalda Brazilca. S Ronaldinhom sam uživo bio tri godine. To je bilo nevjerojatno. Ne samo što je dao neke pogotke, već je to bio neki drukčiji nogomet. Pa mi danas nemamo pravog poteza i kad Salah napravi lažnjak i pošalje frajera na tribine, svi se divimo. Ali to vidim jedanput na utakmici. Prije je to bilo desetak puta, pa ti frajer ramenom postigne pogodak. Ne vidim petu, ne vidim kroz noge... A Ronaldinho je to radio deset puta dnevno. Počeli smo se diviti Kanteu i razbijanju akcija. Ne mogu mi sada pričati neke stvari kao da ja nisam igrao nogomet. Pa zbog njega sam jedva čekao da uključim TV i uživam kada prođe cijelu momčad Reala i zabije... Ma pustite priče o tome kako netko trči 38 kilometara, pa nije to maraton... - u svom će stilu Robi.
Kada već raskrinkavamo stereotipe, što očekuje Barcelonu pod Xavijem u postmesijevskoj eri?
- Trebat će mu vremenam a i da sazriju igrači kao što su Pedri, Ansu Fati i slični. Ljudi su se uspavali. Toliko su puno trošili, a kupovali bilo što. Došli su do razine od koje ne ide dalje. Nisu razmišljali što će biti sutra. Nije tu samo Messi, već Suarez, Xavi, Iniesta... Poklopila se financijska kriza, a bilo je jako puno pogrešaka. Već sljedeće godine moraju nešto kupiti. Neke frajere uz koje će ti ekstratalenti sazrijevati. Nije Ajax tek tako kupio Tadića ili Blinda. Taj sklop mora biti. Barcelona će se opet vratiti...
A dok se ne vrati, gledat će u leđa momčadima kao što je Sevilla?
- Pa kaj mi pričamo o Sevilli. Oni 20 godina rade vrhunske transfere, šest puta su osvajali Kup Uefe, stalno su u samom vrhu... Monchi (sportski direktor Ramon Rodriguez Verdejo, nap.a.) je napravio čuda. Ali ne vjerujem da će osvojiti španjolsko prvenstvo jer Real dominira ove sezone.
Real je Robijeva najveća ljubav kada je nogomet u pitanju...
- Real dominira sa starcima. Benzema sve rješava, Militao je čvrst u obrani, tu je naš sjajni Luka, pa imate Casemira i Krossa. Svi klinci znaju za tu trojicu u veznom redu. U Bayernu zabija Lewandowski, tu i tamo Coman...
Majer može bilo gdje
A kada Prosinečki govori o Večernjakovu izboru najboljeg nogometaša godine, nema dvojbe.
- Teško se za Modrića može bilo što dodati više od toga da je genijalac, posebice ako deseti put osvoji Večernjakov trofej. Brozović pak ima kontinuitet, naš je motor u reprezentaciji. U Interu svi pričaju o njemu, inteligentan je, jako puno radi i svaki trener bi ga poželio. Perišić je godinama jedan od naših najboljih igrača u reprezentaciji. Kovačić je naš ljubimac i od njega stalno očekujemo još više. Očito je koliko nedostaje Chelseaju kada ne igra. Rakitić je nedovoljno cijenjen kod nas. Osvojio je Ligu prvaka, bio jedan od najboljih u Barceloni i sada je u Sevilli najvažniji igrač. Meni je nevjerojatno drag i kao igrač i kao fenomenalna osoba. Gvardiol je drukčiji, brz, zna igrati, lako se prilagođava, još će mu trebati da sazrije do kraja. Pred njim je velika budućnost. Pašalić stalno zabija, jako puno radi i koristan je igrač u svakom sustavu. Majer mi se također sviđa. Igrač je poteza i malo drukčiji od ostalih. Pokazuje to stalno i u Francuskoj. Bio bi jednako dobar i u nekoj drugoj ligi. Vlašiću će trebati prilagodba na englesku ligu, motoričan je i zanimljiv. Oršić je posljednjih nekoliko sezona jedan od najvažnijih Dinamovih igrača. Najbolji je strijelac i rješavao je gotovo sve najvažnije utakmice. Pristojan je dečko i izjave su mu korektne. To sve govori - zaključio je Prosinečki.
OSOBNI KARTON:
Robert Prosinečki rođen je 12. siječnja 1969. u Schwenningenu u Njemačkoj. S deset godina došao je u Dinamo za kojeg je u seniorima debitirao 1986. Uslijedili su: Crvena Zvezda (1987.-1991.) s kojom je bio i prvak Europe 1991., Real Madrid (1991.-1994.), Real Oviedo (1994.-1995.), Barcelona (1995.-1996.), Sevilla (1996.-1997.), Croatia (1997.-2000.), Hrvatski dragovoljac (2000.), Standard Liege (2000.-2001.), Portsmouth (2001.-2002.), Olimpija (2002.-2003.) i Zagreb (2003.-2004.).
Igrao je za mlade reprezentacije Jugoslavije, kao i za seniorsku. S juniorskom reprezentacijom bivše države osvojio je SP u Čileu 1987., a tri godine kasnije s U21 reprezentacijom osvojio je srebro na EP-u u Rusiji. Za hrvatsku reprezentaciju upisao je 49 nastupa i 10 pogodaka, te osvojio broncu na SP-u 1998. Trenersku karijeru započeo je u stožeru vatrenih kao pomoćnik Slavenu Biliću (2006.-2010.). Uslijedili su angažmani u Crvenoj zvezdi (2010.-2012.), Kayserisporu (2012.-2013.), Azerbajdžanu (2014.-2017.), Bosni i Hercegovini (2018.-2019.), Kayserisporu (2019.-2020.) i Denizlisporu (2020.).
NAJBOLJI NOGOMETAŠI R. PROSINEČKOG:
1. Modrić
2. Brozović
3.Perišić
4. Kovačić
5. Rakitić
6. Gvardiol
7. Pašalić
8. Majer
9. Vlašić
10. Oršić
nemam problema s njim kao osobom za trenera Dinama, no mislim da kao trener nije imao neke rezultate. Ali i Kopić je isto tako nepoznanica, jedino kaj je unutra pa pozna situaciju.