"Zašto želite da odem kući?" pitanje je kojim je 20-godišnji Nepalac Rajababu Patel, poznat kao Raza, privukao stotine tisuća gledatelja na TikToku. U videu nije glumio, nije imao pripremljeni scenarij i nije pokušavao postati viralan. Samo je ispričao ono što mu se u tom trenutku događalo. Iza tog videa krije se priča o mladiću koji je zbog financijske situacije napustio Nepal, u Hrvatskoj radi kao građevinski radnik i pokušava pomoći obitelji koja je za njegov odlazak podnijela veliku žrtvu. Kada je prije godinu dana stigao u Hrvatsku, Raza nije znao gotovo ništa o Hrvatskoj. Nije imao poseban plan doći u Zagreb, nije poznavao nikoga tko je ovdje živio i nije sanjao o tome da će jednoga dana na hrvatskim ulicama ljudi zastajati i pitati ga mogu li se fotografirati s njim. Danas radi u Zagrebu, govori sve više hrvatskog jezika i na TikToku objavljuje videe kojima je privukao tisuće ljudi. Jedan od njih, u kojem je otvoreno govorio o svojoj situaciji i ljudima koji mu poručuju da se vrati kući, postao je posebno viralan, a iza svega se krije i ozbiljna priča o novcu, obitelji, radu, migraciji i odluci da s tek 19 godina ode tisućama kilometara od kuće kako bi obitelji omogućio bolji život. "To je cijeli razlog zbog kojeg sam ovdje", kaže Raza kada govori o svojoj obitelji i odluci da napusti Nepal i rodni grad Kalaiyu.
U Nepalu je stekao diplomu iz građevinarstva, a nakon školovanja je počeo raditi u struci. Bio je nadzornik na gradilištu, odnosno imao je višu poziciju od one koju danas ima u Hrvatskoj. Na pitanje kakav je bio njegov život prije dolaska, odgovor je jednostavan – financijski vrlo težak. "U Nepalu sam zarađivao oko 100 eura mjesečno. To je bilo toliko malo da sam jedva mogao pokriti vlastite troškove, a nisam mogao pomoći ni svojoj obitelji", kaže. Upravo je potraga za boljom plaćom bila razlog zbog kojeg je počeo tražiti mogućnosti za odlazak u inozemstvo. Hrvatska nije bila zemlja koju je posebno odabrao, već je u tom trenutku do nje došao gotovo slučajno. "Iskreno, nisam znao ništa o Hrvatskoj. Nisam imao plan doći ovdje. Imao sam problema s financijama i pokušavao sam pronaći posao negdje drugdje. Nekako sam završio u agenciji i ponudili su mi razgovor. Pristao sam, ne znam ni sam kako sam odabran, dobio sam vizu i tako sam završio ovdje", objašnjava. Prije dolaska nije imao prijatelje ni poznanike u Hrvatskoj. Tek nakon što je prošao razgovor, raspitao se kod svog tadašnjeg poslodavca može li saznati nešto više o zemlji u koju odlazi. Poslodavac je razgovarao s prijateljem koji je u Hrvatskoj živio nekoliko godina, a on mu je rekao da je Hrvatska dobro mjesto i da se ovdje može pristojno zaraditi.
Proces od prvog razgovora do dolaska trajao je oko osam mjeseci, a kako kaže, nije bio niti baš jednostavan. "Cijeli proces trajao je oko osam mjeseci. Prvo sam imao razgovor i čekao neko vrijeme, onda sam dobio ponudu. Nakon toga sam dobio radnu dozvolu, otišao u veleposlanstvo i opet čekao. Na vizu sam čekao oko mjesec i pol, nakon toga još mjesec dana i onda sam kupio avionsku kartu", prisjeća se. Kaže da mu agencija pritom nije pomogla koliko je očekivao. Većinu administrativnih stvari, tvrdi, morao je rješavati sam. "Rekli su nam samo gdje moramo otići u policijsku postaju. Nisu nam ni objasnili što trebamo napraviti. Samo su nam rekli da ponesemo papire i pitamo kada stignemo". Za cijeli proces, kaže, platio je oko 12.000 eura. Novac koji nije imao sam je morao nekako pronaći. Tu dolazi i najteži dio njegove priče – njegova majka. Kako bi mu omogućila odlazak u Hrvatsku i priliku za bolju budućnost, prodala je jedino zemljište koje je imala. "Moja mama je prodala svoje zemljište. Imala je samo jedno zemljište i prodala ga je zbog moje bolje budućnosti. Mislila je da ću ovdje imati dobru budućnost jer se ovdje puno više zarađuje", govori Raza. Zbog toga njegov plan nije samo zaraditi novac za sebe. Želi jednog dana majci kupiti novo zemljište. "Pokušavam zaraditi dovoljno da mogu kupiti drugo zemljište. Ne mogu kupiti isto, ali mogu kupiti drugo. Čak sam razmišljao da kupim i dodatno zemljište za mamu, da joj mogu reći: 'Mama, ovo sam ti kupio'", otkrio je.
@rjfit001 Women 😊 #foryou #reels #viral #zagreb ♬ Einaudi: Experience - Ludovico Einaudi & Daniel Hope & I Virtuosi Italiani
Njegova majka, međutim, nije bila sretna zbog njegova odlaska. Raza je iz Nepala otišao vrlo mlad, sa samo 19 godina, a činjenica da će godinama živjeti u drugoj državi teško joj je pala: "Moja mama nije sretna. Ona mi govori: 'Ne moraš tamo raditi godinama. Možeš se vratiti, raditi ovdje i ostati s nama'", kaže. Njegov posljednji dan u Nepalu bio je, prisjeća se, kaotičan. Nije imao dovoljno novca, a morao je obaviti posljednje pripreme. "Moj posljednji dan u Nepalu bio je stvarno, stvarno loš. Nisam imao dovoljno novca, trčao sam okolo i pokušavao sve organizirati. Morao sam otići u banku i zamijeniti nepalske rupije za eure", govori. Majka je plakala kada je odlazio. Za pripreme za put imao je toliko malo novca da mu je prijatelj morao pomoći. "Potrošio sam oko 40 eura. Prijatelj mi je poslao 5000 nepalskih rupija. Kupio sam kofer i nekoliko stvari", kaže. A onda je stigao u Hrvatsku. Prvo odredište bio mu je Biograd, gdje je ostao oko pet mjeseci. Prvi dan, kaže, pamti kao jedan od najgorih. Stigao je usred noći, nije znao kamo treba ići, nije imao gdje kupiti hranu, a već sljedećeg jutra morao je rješavati dokumente za privremeni boravak. "Stigli smo oko jedan ili dva ujutro. Nismo ništa jeli jer ništa nije bilo otvoreno. Ujutro su nam rekli da moramo otići u Zadar kako bismo dobili karticu. Otišli smo u Zadar, a onda su nam rekli da smo zapravo trebali otići u policijsku postaju u Biogradu. Vratili smo se i bilo je stvarno teško", prisjeća se.
U Biogradu je počeo raditi u Studencu. Nakon otprilike pet mjeseci prebačen je u Zagreb, u isti trgovački lanac, a potom se vratio onome za što se školovao – građevini. No posao koji danas radi nije isti onome koji je imao u Nepalu. U Nepalu je bio nadzornik na gradilištu. U Hrvatskoj radi kao građevinski radnik. U tome vidi i jedan od razloga zbog kojih nema motivaciju potpuno ovladati hrvatskim jezikom. Trenutačno, kaže, traži i novi posao. "Obrazovan sam i prije sam radio kao nadzornik, a ovdje radim kao običan radnik. Čak i ako naučim jezik, nitko me neće zaposliti kao nadzornika", kaže. Upravo je to jedna od tema o kojoj otvoreno govori na društvenim mrežama. Njegova priča o dolasku u Hrvatsku i životu stranog radnika počela je privlačiti sve više pažnje, a onda je jedan video sve promijenio. Prije nego što je postao viralan, Raza je imao tek 12 pratitelja. Za TikTok i YouTube je počeo snimati nakon završetka fakulteta, kada je imao više slobodnog vremena. Počeo je vježbati, a zatim je odlučio snimati i videe o tome. Objavio je petnaestak videa, nakon čega je prestao. Kada je došao u Hrvatsku, ponovno je počeo snimati. Ovaj put odlučio je napraviti nešto što mu se činilo zanimljivim – govoriti hrvatski. "Jednog dana sam pomislio: nemam nijednog hrvatskog prijatelja. Bilo bi super imati ga. I onda sam pomislio da bi bilo ludo kada bi netko čuo čovjeka iz daleke države kako govori hrvatski", objašnjava. U početku je pomoć tražio od ChatGPT-a. Napisao bi ono što želi reći, preveo tekst i onda ga pokušao izgovoriti.
"U početku nije bilo baš dobro. Ali ponavljao sam to i počeo razumijevati izraze. Ne govorim potpuno, ali počinjem razumijevati izraze". Njegovi videi počeli su privlačiti pažnju. Prvo je došao jedan uspješan video, a onda su se počeli nizati novi: "Prijateljima sam slao screenshot i govorio: 'Vidi koliko ovaj TikTok ima pregleda!' Bio sam stvarno sretan". Nakon nekoliko novih videa jedan je eksplodirao. Bio je to video koji nije planirao kao scenarij. U tom trenutku imao je ozbiljne probleme na poslu i nije bio u dobroj životnoj situaciji. Bio je tužan i želio je objasniti ljudima da ne radi ništa loše. "Ono što sam rekao u tom videu nije bio scenarij. To sam stvarno bio ja. Moja priča, sve", priznaje Raza. Video je privukao ogroman broj pregleda, ali i otvorio temu koju Raza očito već dugo nosi sa sobom – odnos prema strancima u Hrvatskoj. Kaže da je dobivao poruke ljudi koji mu govore da se vrati kući. U početku su takvi komentari bili uglavnom javni, a s vremenom su mu počele stizati i privatne poruke. "Ljudi mi u privatne poruke pišu psovke i govore mi da idem kući", kaže. Jedan od apsurdnijih slučajeva bio mu je kada mu je netko čak preveo uvredljivu poruku na nepalski i poslao mu je.
@rjfit001 Zašto želite da napustim ovu zemlju? #viral #reels #foryou ♬ honeybee - Olivia Rodrigo
Raza kaže da ni sam ne čita dobro nepalski jer je išao u internat u kojem se školovao na drugom jeziku. "Pomislio sam: 'Čovječe, koliko vremena imaš da to prevedeš na nepalski i pošalješ mi u poruci?'", smije se Raza. Ipak, kaže da danas pokušava ignorirati negativne komentare: "Uvijek će postojati netko tko te neće voljeti, podržavati ili prihvaćati, bez obzira na to radiš li nešto dobro ili loše. Zato više ne obraćam pažnju. Nekada bih pročitao takav komentar i cijeli bi mi dan bio loš. Pitao bih se: 'Zašto mi to pišete?'". Ono što ga je posebno iznenadilo jest da je, uz negativne reakcije, dobio i golemu količinu podrške. "Jako sam sretan jer to stvarno nisam očekivao. Ljudi koje sam susretao nisu uvijek bili ljubazni ili dobri. Ali sada vidim da postoji jako puno dobrih ljudi, tisuće njih", ističe. Ta mu je podrška bila toliko važna da je, nakon problema na poslu, odustao od ideje da ode iz Hrvatske. U jednom trenutku razmišljao je o Belgiji i imao neke ponude, ali je na kraju odlučio ostati. Danas želi nastaviti raditi, zaraditi što više i jednoga dana možda pokrenuti vlastiti posao. Volio bi ostati u građevini, ali ne želi cijeli život raditi za druge. "Za sada ću raditi za druge i prihvatiti bilo koji posao na kojem mogu dobro zaraditi. Nakon toga pokušat ću pokrenuti nešto svoje", objašnjava. Ipak, svjestan je da za to treba puno vremena i novca. Dugoročno čak nije siguran da će to biti u Hrvatskoj.
Dok razmišlja o budućnosti, Raza uspoređuje svakodnevni život u Hrvatskoj i Nepalu. Neke razlike odmah su mu upale u oči. Prvo je primijetio koliko su hrvatski gradovi čisti. "Gradovi su jako čisti, svježi i uredni. U mojoj zemlji nije tako. Tamo ćete pronaći smeće posvuda", kaže Raza. Iznenadila ga je i hrvatska kultura ispijanja kave. U Nepalu, objašnjava, ljudi uglavnom ne sjede dugo u kafićima. "Ako odete na čaj ili kavu, sjedite 15 ili 30 minuta, dok ne popijete i odete. Ovdje vidim ljude kako ostaju cijeli dan", navodi. Zbog toga se, kaže kroz smijeh, pitao kako ljudi uspijevaju toliko dugo sjediti u kafićima i istodobno raditi: "Pomislio sam: kako ljudi uspijevaju zaraditi novac? Mora da su jako bogati". Neobična mu je i kultura pušenja, osobito među mladima. Velika razlika postoji i u odnosu prema novcu. U Nepalu, kaže, ljudi više razmišljaju o budućnosti i štede, dok Hrvati više žive u trenutku. "Ljudi u Nepalu stvarno štede. Razmišljaju o budućnosti umjesto da rade ono što žele sada. Ovdje ljudi više žive u trenutku", primjećuje. Posebno ga je iznenadila količina restorana i način na koji Hrvati provode vikende. U Nepalu je odlazak u restoran, kaže, svojevrsni luksuz: "Ljudi tamo jedu, piju i puše, ali nećete vidjeti toliko restorana i supermarketa. Kultura prehrane je potpuno drugačija. U Nepalu ljudi općenito ne izlaze jesti. Bogatiji ljudi izlaze... ja nisam ni jednom sa svojom obitelji otišao jesti vani". To je, međutim, jedna od stvari koje bi volio napraviti kada se jednog dana vrati kući.
Kao posebno snažan kulturni šok izdvaja i Božićno slavlje. Prvi put ga je doživio upravo u Zagrebu. "Nikada prije nisam vidio Božić kakav sam vidio prošle godine. Sve je bilo veliko, božićni sajmovi i sve ostalo. U Nepalu to gotovo da ne postoji. Ima kršćana, ali nije tako veliko slavlje", kaže. Život u Hrvatskoj Razi je donio i neke stvari koje nije očekivao. U međuvremenu je ovdje pronašao i djevojku, a kaže da mu se sve više sviđaju hrvatska glazba i hrana. Iako ga danas na ulici prepoznaju, Raza kaže da se ne osjeća slavnim. Jednom su ga čak dvojica dječaka zaustavila i zamolila za fotografiju jer su vidjeli njegove videe. "Nisam baš toliko poznat", kaže uz smijeh. No, ono što ga više od samog TikToka zanima jest ono što mu društvene mreže omogućavaju, a to je kontakt s ljudima i priliku da pokaže svoju priču. Njegov odnos prema TikToku zanimljiv je i zato što ga u Nepalu gotovo nitko iz obitelji ne prati. Majka mu, kaže, čak ni ne zna da snima videe. "Moja mama nije toliko obrazovana i ne govori engleski. Ne razumije ni nepalski baš dobro. U Nepalu imamo još jedan jezik, kao što svaka kultura ima svoj jezik, a ona govori tim jezikom. Ne razumije ništa od toga", objašnjava. Samo je jednoj od svojih sestara spomenuo da snima videe. Raza ima dvije sestre, jednu stariju koja je udana i jednu mlađu. Obitelji se javlja gotovo svaki dan kako bi im potvrdio da je dobro. Zašto im jednostavno ne pokaže svoj TikTok? "Ne želim da ljudi znaju da snimam videe", kaže Raza. U tome postoji i malo ironije. Prije nego što je počeo snimati, TikTok mu je bio "cringe", kaže.
@rjfit001 Bok svima! ❤️ #foryou #reels #viral #europe ♬ A new begining - Ronna
Danas upravo on snima videe, a prijatelj koji živi u Zagrebu njegov profil ponosno pokazuje drugima. Raza kaže da mu ideje često dolaze spontano. Ipak, uz svu podršku koju je dobio, priznaje da mu veća vidljivost donosi i malu dozu opreza. "Ljudi to vole, ali ima i ludih ljudi. Ako se netko stvarno jako naljuti, to bi moglo biti loše za mene", priznaje. Njegova priča tako nije samo priča o jednom Nepalcu koji je progovorio hrvatski i zbog toga postao zanimljiv publici. To je priča o 20-godišnjaku koji je u Hrvatsku došao jer je u svojoj zemlji zarađivao premalo da bi mogao normalno živjeti i pomoći obitelji, o majci koja je za njegov odlazak prodala jedino zemljište koje je imala, o obrazovanom građevincu koji je u Hrvatskoj počeo kao radnik, o učenju jezika i pokušaju da se uklopi u novu sredinu, ali i o tome koliko se slika o strancima može promijeniti kada ljudi upoznaju konkretnog čovjeka iza te etikete.
Njegova je poruka upravo zato vrlo izravna. "Ljudi ovdje misle da smo došli stvarati probleme, uzeti njihovu zemlju ili njihovu kulturu. Ali to uopće nije tako. Nisam ovdje zato što sam to želio. Zašto bih želio ostaviti svoju obitelj, prijatelje i sve ostalo i biti sam ovdje? Morao sam doći zbog svoje situacije", objašnjava. Većina ljudi, kaže, dolazi iz istog razloga: "Dolaze zbog svoje budućnosti, zbog svoje djece i svoje obitelji. Nisu ovdje da stvaraju probleme". Svjestan je da postoje strani radnici koji doista rade probleme i kaže da mu je zbog toga žao. "Moram reći da ima stranaca koji rade probleme i stvarno mi je žao zbog toga. Zbog njih se i prema nama ostalima ljudi loše odnose", kaže. Raza zato želi da se njega ne promatra kroz ono što je netko drugi napravio. On želi raditi, zaraditi, pomoći obitelji i jednog dana vratiti dug koji smatra da ima prema majci koja je prodala svoje zemljište kako bi mu otvorila vrata prema boljoj budućnosti. A možda će jednog dana, kada se vrati u Nepal, doista moći doći kući s viješću koju toliko želi izgovoriti. "Mama, kupio sam ti novo zemljište".
Raza ni ne zna da mu je hajdaš dončić rođak