Na izuzetno dramatičan način vaterpolisti Mađarske izborili su ulazak u polufinale Prvenstva Europe. U utakmici posljednjeg kola po skupinama, o polufinalistu su odlučivali Mađari i Španjolci, dakle finalisti posljednjeg Svjetskog prvenstva, a pobijedili su doprvaci svijeta nakon izvođenja peteraca. Doduše, trebali su oni tu utakmicu dobiti i bez te dodatne drame, ali je u posljednjim trenucima osnovnog dijela utakmice mađarski vratar Soma Vogel napravio pogrešku. Izašao je previše s vrata pa ga je bivši jugaš Cabanas lobao sa šest-sedam metara.
Specijalist za peterce
– Taj pogodak ide meni na dušu pa sam bio motiviraniji da se iskupim za vrijeme izvođenja peteraca. A posljednji put da sam obranio četiri ili više peteraca bilo je u četvrtfinalu Olimpijskih igara protiv Italije. Tada sam ih obranio pet, dva tijekom utakmice, a tri prigodom izvođenja peteraca – kazao je vratar koji je tijekom igre obranio dva peterca i još dva u raspucavanju koje je Mađarima donijelo polufinale.
A takve izvedbe čine ga specijalistom za peterce.
– Puno puta sam čuo da me tako zovu i na neki način to i volim i ne volim. Naime, to vam donosi pritisak, od mene se onda očekuje da uvijek branim peterce. S druge strane uživam u tome, sretan sam da sam pronašao ritam za branjenje peteraca jer na ovom Prvenstvu do ove utakmice nisam obranio nijedan. Mislim da sam tri penala obranio i u finalu Svjetskog kupa upravo protiv našeg ovdašnjeg polufinalnog suparnika Grčke. Moramo sačuvati tu energiju i za te dvije utakmice za medalju.
Osim kapetana Manhercza, Vogela je pohvalio i njegov trener Zsolt Varga s kojim smo razgovarali na hrvatskom. Naime, čovjek je četiri godine svoje igračke karijere proveo u zagrebačkoj Mladosti pa se i nadalje trudi govoriti hrvatski.
– Hrvatski sam naučio govoriti igrajući za Mladost. Nakon što sam otišao iz Zagreba, devet godina sam proveo u Italiji pa sam malo zaboravio govoriti, no kada god bi nekoga sreo od Hrvata, inzistirao sam razgovarati na hrvatskom. Isto tako je bilo i kada sam bio trener Ferencvárosa u kojem sam imao srpske igrače poput Mitrovića i Jakšića. Ja sam njima govorio da ne želim s njima razgovarati na engleskom, nego na srpskom.
U tih 10 godina trenerskog rada u Ferencvárosu, Varga je bio trener i Argyropoulosu, na čiji genijalni pogodak Hrvatskoj šraubom smo ga podsjetili.
– U Mađarskoj volimo vidjeti takav šut i pogodak, no da biste pobjeđivali na najvišoj razini, morate raditi dobro elementarne stvari, obavezni dio igre kao što su obrana, blokovi, plivanje u obranu, ali i kontre, dodavanje, fintiranje, a takav šut onda dođe kao trešnja na torti.
A kako trener reagira na igrača koji izvede takav šut i promaši? Na ovo pitanje se našalio:
– Opsujete mu najbližu rodbinu. Znate kako je, kada igrač zabije takav pogodak kažete mu da je kralj, ali kada takav šut izvede u trenucima kada je to besmisleno i kada promaši, onda mu kažeš da je glup i da ide u onu stvar.
Srećom po njega, takvih šuteva njegovih igrača u utakmici sa Španjolskom nije bilo.
– Na prošlom Svjetskom prvenstvu izgubili smo od Španjolske u finalu, ali i ranije u skupini i oba puta je to bilo jer smo popustili u posljednjoj četvrtini. Ovaj put smo u završnici imali puno bolju koncentraciju.
Bila je to triler utakmica za navijače, a kako li je tek bilo trenerima?
– Život trenera je takav. Veliki nogometni trener Carlo Ancelotti je običavao reći da su za pobjedu zaslužni igrači, a da je za poraz kriv trener. Mi smo tu da pomognemo igračima, naročito tijekom utakmice u kojoj njihovo raspoloženje oscilira, naročito ako ne zabiju pogodak ili ga jeftino prime. Mi treneri im moramo omogućiti mir, a kada se utakmica izgubi moramo im biti poput oca.
Treniram svaki dan
Kako se ovaj smireni trener dovede u stanje da tako mirno prolazi kroz sva poniranja svojih igrača?
– Ja treniram svaki dan. Na dan utakmice preplivao sam dva kilometra, a dan prije sam pretrčao osam kilometara. Meni je to najbitnije i to bih preporučio svakom treneru. Ako žele lakše podnijeti stres trenerskog posla, moraju trenirati.
Vratimo se još malo na njegove mladostaške dane. S kim je iz tog vremena ostao u kontaktu? Pitali smo ga to prije dvije godine za vrijeme Prvenstva Europe u Zagrebu.
– Igrao sam s Bukićem, Šimencom, Štritofom, Vićanom i bili smo momčad iz europskog vrha. Kako sam, nakon toga, uvijek u momčadi imao i srpske igrače, onda sam i s njima razgovarao na hrvatskom, odnosno srpskom.
Po čemu će još pamtiti zagrebačke godine?
– Meni je Zagreb bio moj drugi dom. A tu sam stekao i dobre prijatelje pri čemu sam u najprisnijim odnosima ostao sa Šimencom i Kobešćakom. Vjeko mi je bio kao brat. Štoviše, u to vrijeme bili smo i pomalo slični pa mi je jednom prigodom prišla njegova baka i rekla "Ej, bok, Vjeko". A jednom su nas i novinari zamijenili – zaključio je Varga.
Otvori KEKS Pay
