Dr. Lee Erin Connelly, onkologinja i medicinska direktorica Centra za novu medicinu u Kaliforniji, u svojoj dugogodišnjoj praksi uočila je uznemirujuću poveznicu koju konvencionalna medicina često zanemaruje. Prema njezinim riječima, gotovo svaki pacijent s kojim razgovara o razdoblju koje je prethodilo dijagnozi spominje prolazak kroz iznimno stresan ili traumatičan životni događaj. "Zajednička tema koju redovito viđam kod pacijenata je da su obično pretrpjeli neki vrlo, vrlo stresan događaj", ističe dr. Connelly, navodeći primjere poput ekstremnog stresa na poslu, teške brige za bolesno dijete ili roditelja ili pak bolnog razvoda.
Ona tvrdi kako upravo ova dva faktora, intenzivan stres i proživljena trauma, "igraju ključnu ulogu u razvoju raka, potiču metastaze i povećavaju rizik od ponovnog povratka bolesti". Njezin pristup stoga nadilazi puko liječenje simptoma i usmjerava se na cjelovitu sliku pacijenta, uključujući i njegovo emocionalno i psihološko stanje kao temelj za daljnje liječenje. Objašnjenje ove veze leži u složenim biokemijskim procesima koje kronični stres pokreće u tijelu. Dr. Connelly pojašnjava kako dugotrajna izloženost stresu remeti rad hipotalamus-hipofiza-nadbubrežne (HPA) osi, ključnog sustava za regulaciju odgovora na stres. To dovodi do prekomjerne proizvodnje hormona stresa, prvenstveno kortizola i adrenalina.
@connealymd New research suggests that high cortisol and stress hormones play a key role in the development of cancer, metastasis, and increase the risk of recurrence. An excess of these hormones may be directly carcinogenic by suppressing immune function, promoting inflammation, and inhibiting normal cell function. Treating and mitigating stress should be a top priority when treating cancer. Stress hormones, such as cortisol and adrenaline, increase in response to perceived stressors. They play a role in the "fight or flight" response and help mobilize energy reserves, increase heart rate and blood pressure, and sharpen focus to cope with immediate threats. Stress hormones are absolutely necessary because they enable the body to respond effectively to stressful situations and ensure our survival. Tips: Spend time in natural light shortly after waking up & get adequate sunlight Ensure adequate intake of necessary nutrients, especially protein, fat soluble vitamins, B vitamins, vitamin C minerals, etc. Balance hormones Get enough sleep for your body Limit toxin exposure Practice gratitude & mindfulness Hug and spend time with loved ones Take frequent walks in nature Find ways to express your creativity
♬ original sound - connealymd
Iako su ovi hormoni ključni za kratkoročno preživljavanje, njihova kronično povišena razina u tijelu postaje toksična. Oni izravno suzbijaju funkciju imunološkog sustava, smanjujući njegovu sposobnost da prepozna i uništi maligne stanice u začetku. Istovremeno, potiču sistemsku upalu, koja je danas prepoznata kao jedan od glavnih pokretača razvoja tumora. Na taj način, kronični stres preoblikuje cjelokupno biokemijsko okruženje u tijelu, čineći ga pogodnim za inicijaciju, rast i širenje stanica raka. Hormoni stresa mogu čak potaknuti i oslobađanje specifičnih struktura koje stanicama raka olakšavaju putovanje kroz tijelo i stvaranje metastaza.
Iako se ovakva stajališta ponekad smatraju dijelom alternativne medicine, sve je više znanstvenih dokaza koji idu u prilog tezi o povezanosti psihološkog stresa i rizika od raka. Jedna značajna studija, provedena od istraživača s Harvarda, otkrila je da žene koje su iskusile šest ili više simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) u nekom trenutku života imaju dvostruko veći rizik od razvoja raka jajnika u usporedbi sa ženama koje nikada nisu imale simptome PTSP-a.
Studija objavljena u časopisu Cancer Research pokazala je da veza ostaje snažna čak i desetljećima nakon traumatičnog događaja te je posebno izražena kod najagresivnijih oblika ove bolesti. Ovaj nalaz sugerira da duboka psihološka trauma ostavlja dugotrajan biološki trag koji može značajno povećati osjetljivost na određene vrste malignih bolesti, potvrđujući da "tihi ubojica", kako se rak jajnika često naziva, možda ima korijene u davno proživljenim, ali nikad zaliječenim emocionalnim ranama.
Unatoč sve brojnijim dokazima i kliničkim opažanjima poput onih dr. Connelly, stav znanstvene zajednice ostaje podijeljen. Institucije poput Cancer Research UK tvrde da stres "ne povećava izravno rizik od raka", ali priznaju da može dovesti do usvajanja nezdravih navika koje su dokazani faktori rizika. Primjerice, osobe pod stresom sklonije su pušenju, prekomjernoj konzumaciji alkohola ili nezdravoj prehrani, što nedvojbeno povećava šanse za razvoj bolesti.
Ipak, sve više se govori o ulozi stresa u progresiji i širenju bolesti nakon što je ona već dijagnosticirana. Sama dijagnoza raka predstavlja ogroman psihološki šok koji dodatno opterećuje već narušeni sustav, zbog čega je psihološka podrška postala neizostavan dio modernog onkološkog liječenja. Dr. Connelly stoga inzistira da je ublažavanje stresa i rješavanje potisnutih trauma apsolutni prioritet u svakom integrativnom pristupu liječenju, vjerujući da se bez iscjeljenja uma ne može postići ni potpuno iscjeljenje tijela.
Otvori KEKS Pay
