Postoje ljudi kojih se sjećamo po funkcijama, titulama i rezultatima. A postoje i oni koje pamtimo po glasu, stavu, gesti i rečenici koju nitko drugi ne bi mogao izgovoriti na isti način.
Rođen je 7. travnja 1952. u Divoševcima. U Zagreb je došao kao mladić, izgradio poduzetničku karijeru, a potom postao jedan od najprepoznatljivijih ljudi Hrvatskog dragovoljca.
Njegove izjave danas se prepričavaju kao nogometne anegdote, a neke su postale dio kolektivnog sjećanja na hrvatski nogomet devedesetih i početka novog stoljeća.
No iza televizijskih nastupa i duhovitih rečenica postojao je i čovjek čiji je život bio mnogo ozbiljniji. Bio je hrvatski branitelj, sudionik Domovinskog rata, nakon rata radio je u Hrvatskoj vojsci, a umirovljen je u činu brigadira.
