U ljeto 1978. helikopter s četvoricom sovjetskih geologa nadlijetao je jugozapadni Sibir tražeći mjesto za slijetanje. Ispod njih pružao se ocean tajge, stotine kilometara guste šume bez ijednog naselja, staze ili traga ljudske ruke. A onda je pilot ugledao nešto nemoguće. Na strmoj padini, na visini od oko 1800 metara, između stabala se nazirala pravilna krpica obrađene zemlje, nešto poput vrta s brazdama. Do najbližeg naselja bilo je više od 250 kilometara. Nakon slijetanja, geolozi su se probili kroz gustu šumu i pred sobom ugledali kolibu pocrnjelu od vremena, nagnutu i gotovo potpuno obraslu, više nalik na jazbinu nego na dom. Iz nje je izašao starac duge sijede brade, odjeven u zakrpanu odjeću sašivenu od vreća, te tiho izgovorio rečenicu koju će geolozi pamtiti cijeloga života: "Ako ste došli, uđite. Ali znajte – mi odavde ne odlazimo."
POVIJESNA POSLASTICA
Obitelj Lykov pobjegla je 1936. duboko u sibirske šume i ondje živjela u izolaciji četiri desetljeća
Darove su isprva odbijali, jer im je vjera nalagala uzdržavanje od svjetovnih stvari. Prihvatili su, nakon dugog nećkanja, jedino sol
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
