Kad je nedavno Sanader zbrisao s čela države, doslovce je popljuvan. Kad ministar pravosuđa zbriše iz resora koji su mnogi proglasili ključnim za daljnji iskorak Hrvatske i prema Europi i prema ozdravljenju hrvatskog gospodarstva, od vrha vlasti doživljava ovacije. Čime ih je zaslužio? Stanjem u pravosuđu?
Vrata poglavlja pravosuđa i dalje su zatvorena, a on osobno, prema mom skromnom mišljenju, nije učinio ništa kako bi ih barem odškrinuo. Ipak, svoju ministarsku poziciju pokušava napustiti slavodobitno, zaključujući kako je stanje u pravosuđu odlično, ali međunarodna zajednica iz političkih razloga to ne želi priznati.
Dragi ministre, uz dužno poštovanje, ova izjava ne bi prošla ni u Hlebinama! I slijepci vide da se suce pretvara u šljakere na traci koji mjesečno moraju proizvesti zadani broj predmeta, pretrpani gomilom predmeta koje proizvodi nesposobna državna birokracija, da izvršna vlast postavlja ključne ljude u sudbenoj, da građani i dalje godinama čekaju rješavanje svojih sporova, a vi, ministre, bježite!
Iskreno, nisam među onima koji žale, osim možda zbog toga što se to slavi! Za mene to je jedan manje koji zagovara povlačenje tužbe protiv Srbije zbog genocida! Za mene je to odlazak još jednog u nizu ministara pravosuđa koji u rješavanju ključnih problema resora nije učinio ništa. No, kao što vidimo, jest za sebe, i to potajice, iza leđa Vlade i hrvatskih građana.
Obrazloženje za takav neetičan potez zvuči jednako uvjerljivo kao ocjena stanja u pravosuđu. Upravo zbog svega toga bilo je iritantno gledati HRT-ovu središnju informativnu emisiju koje je pola bilo posvećeno uspjehu birokrata koji se popeo visoko na birokratskoj ljestvici, i to krišom, iza leđa svojih kolega. Još je iritantnije bilo slušati salve čestitki najvišeg državnog vrha “kolegi” koji je obnašao dužnost ministra s figom u džepu.
Možda je bilo pretjerano od našeg vodstva očekivati da Šimonovićev potez nazovu pravim imenom, jer mogli bi im to zamjeriti ljudi iz UN-a. Tako da je sve bilo u našem već toliko puta viđenom stilu – dodvoravati se, dodvoravati se i samo se dodvoravati! Euripid je davno kazao: “Nikad se neću umoriti u pomaganju svojoj domovini”. Imali smo se prilike uvjeriti kako su to shvatili naš državni vrh i Šimonović!
Legitimno je pravo svakog čovjeka, pa i Šimonovića, da sve pretpostavi svojoj karijeri. Šimonoviću, po političkom i mentalnom profilu definitivno vrhunskom birokratu, treba čestitati na uspjehu. No, neprilično je, s obzirom na okolnosti, da se to slavi kao nacionalni praznik. Dan državnosti nikada nije imao tu minutažu!
Legitimno je pravo Šimonovića da zbriše kada je najpotrebniji, no legitimno je i moje pravo da to nazovem karijerizmom, sebičnim, nemoralnim, licemjernim, jer prevario je građane i kolege u Vladi koji su mu vjerovali. Čovjek kojem je uistinu stalo do Hrvatske, njezina prosperiteta i budućnosti, ne bi u ovom času napuštao jedan od ključnih resora bremenit problemima, to više što su nas uvjeravali da je važan za nastavak borbe protiv korupcije, gotovo nezamjenjiv.
Iz mojih prijašnjih tekstova jasno je da nikada nisam dijelio takva mišljenja o Šimonoviću. Ovaj potez samo me učvrstio u uvjerenju da je Šimonoviću na prvom mjestu njegova karijera, a Hrvatska tek odskočna daska. I to je legitimno, ali takve ne smijemo slaviti kao nacionalne heroje jer time vrijeđamo istinske heroje!
Otvori KEKS Pay
Hrvatska je zemlja naoruzanih ljudi obrijanih glava. E pa Musolini je davno provalo to sa obrijanim glavama i naoruzanom partijom. I sad UN trazi eksperte za ljudska prava u zemljama naoruzanih ljudi i obrijanih glava? Sve je business, sve je PR, ajd mozda se i ustedi koji dolar, mada je New York dosta skup.