Rođena u Splitu, odrasla u Pločama, Neda Parmać danas je jedno od najprepoznatljivijih imena hrvatske glazbene scene. No u intervjuu za Večernji list iskreno priznaje da je, unatoč dalmatinskim korijenima, tradicionalna glazba toga podneblja imala vrlo malo utjecaja na njezino glazbeno oblikovanje. “Nikad nisam slušala klapsku glazbu, dalmatinske pjesme, to nije bio moj svijet. Više me oblikovao tata, “stari roker”, i sestre, koje su me uvele u svijet pop-diva poput Mariah Carey i Celine Dion”, rekla je Neda. Isto tako, otvorila je srce i progovorila o ključnim točkama svog života, od ranog djetinjstva i festivala koje je organizirao njezin otac, preko proboja na sceni s grupom Feminnem, izazova solo karijere i života pod reflektorima pa sve do majčinstva, anksioznosti i rada sa sestrom i bratom te stvaranja dječjeg zbora Mikrofonke. Ispod estradnog sjaja otkriva se žena nevjerojatne iskrenosti, posvećenosti i unutarnje snage, umjetnica koja vjeruje da se najveće stvari rađaju iz borbe, upornosti i stalno iznova pronađene ljubavi prema glazbi.
Rođeni ste u Splitu, odrasli u Pločama – koliko su vas ti gradovi oblikovali kao osobu i umjetnicu?
Vjerujem minimalno. Iako sam odrasla u Dalmaciji, nikad nisam slušala “tradicionalnu” dalmatinsku glazbu. Više me oblikovao utjecaj oca, koji je “stari roker”, i sestara, koje su me upoznale s Mariah i Celine.
Vaš je otac Zoran bio glazbenik – koliko je obitelj utjecala na vašu odluku da krenete glazbenim putem?
Vjerujem da je to najveći faktor. Iako sam kao dijete bila izrazito promukla, bila je i B opcija, da budem učiteljica, ali na kraju je ipak ispalo da sam pjevačica. Na pozornici sam prvi put osjetila slobodu.
Sjećate li se svog prvog nastupa pred javnošću i osjećaja koji vas je tada obuzeo?
Sjećam se, naravno. “Glas Ploča” zvao se festival koji je moj tata organizirao, tamo sam prvi put nastupila u šestoj godini. U toj dobi još nema treme kao ni prevelikih očekivanja. Fulala sam, naravno, zaboravila sam pjevati. Seka mi je fino “protresla” memoriju.
Kako se rodila ideja o osnivanju Feminnema i što vam je tada bio glavni cilj?
Pamela, Ivana i ja zajedno smo se natjecale na “Hrvatskom idolu”, a kao trio vidio nas je Đorđe Novković. Glavni cilj bio je, naravno, muzicirati, stvarati, ali i nešto zaraditi.
Što vam je ostalo u sjećanju s Eurosonga 2005. kad ste predstavljale BiH i 2010. kad ste predstavljale Hrvatsku?
BiH Eurosong i Dora, kao i pobjede na oba festivala, na mene ostavili veći dojam od samog Eurosonga. Od ideje do realizacije oba nastupa, sve smo same smislile, što je meni osobno najveći uspjeh. Iskustvo na Eurosongu je, naravno, najveće priznanje mlade pjevačice... Do 25. godine dva puta stati na tu veliku pozornicu teško je nadmašiv cilj.
Što je bila najveća lekcija koju ste naučili iz eurovizijskog iskustva?
Stati na loptu. Slušati intuiciju. Nastojati ne poletjeti. Mislim da je najbitnija lekcija koju općenito moramo naučiti biti skroman. Velike stvari ne padaju s neba i za velike se stvari uvijek moraš boriti iznova.
Kako danas gledate na ponovno okupljanje Feminnema, je li to bio emotivan trenutak?
Godinama sam sanjala okupljanje benda. To je najveći razlog zašto smo se ponovno spojile, jer je taj san itekako ostvariv. Izvoditi pjesme koje volim sa svojim curama... bilo bi šteta da je ostalo samo na sanjarenju. A sada stvaramo nove pjesme i uspomene.
Koliko vam je bilo izazovno krenuti u solo vode nakon razlaza grupe?
Meni je bilo jako izazovno. Nisam bila spremna na to. Nisam imala plan. Teško je kada nešto što gradiš godinama jednostavno prestane.
Imate li omiljenu pjesmu iz solo karijere, onu koja je vam je posebno draga i zašto?
To su uglavnom pjesme kojima sam autorica, kao npr. “Minut u tišini”. Posvećena je mojoj Adriani i nastala je u potpuno neočekivanom trenutku. Nemoguće mi se ne rasplakati na nju, pogotovo sada kad je Adri već velika cura. Sada stih “jednom kad odraste, ja molim da će znati...” ima težinu o kojoj sam tada samo slušala. ”Dajte da se probudim” je također pjesma, ali i video, na koju sam izrazito ponosna.
Pišete li same tekstove i kako izgleda vaš kreativni proces?
Kada surađujem s drugim autorima, radim dosta kompromisa i tekstove prilagođavam glazbi. U zadnje vrijeme uglavnom sama sjedim za klavirom i to jednostavno krene. Tako je i nastala najnovija pjesma “Netko bolji”. Ja sam onaj “pjesnik” koji progovara iz boli, osim ako ne pišem pjesme za “Mikrofonke”. Tada sam Kićo.
Što vas je privuklo swing i retro estetici koju izvodite s grupom Gelato Sisters?
Privukla me sestra, ha-ha. Iskreno, nisam se zamišljala u takvoj glazbi, no sada kada nastupam s njima, to mi dođe kao neki wellness. Okupana najljepšim harmonijama uživam u svakom trenutku.
Kako je raditi s vlastitom sestrom na glazbenom projektu, je li to prednost ili izazov?
Apsolutna prednost! Puno radim s ljudima i znam cijeniti kvalitetu i talent svoje seke, ali i brata, s kojim sada također imamo projekt. Moram priznati da je Parmachy nešto najprirodnije i najljepše što mi se dogodilo u karijeri. Ne znam zašto smo toliko dugo čekali. Naši su mi koncerti kao da smo u našem dnevnom boravku s hrpom gostiju koji pjevaju s nama. Toliko opušteno, divno...Vjerujem da je naša publika to i prepoznala jer ne znamo stati kad smo na pozornici. Ne postoji timeline. Jedno “hoćemo još” traje po pola sata.
Kako vam je bilo sudjelovati u showu “Tvoje lice zvuči poznato”, je li bilo iscrpljujuće, zabavno ili jedno i drugo?
Jako sam se veselila projektu i ispunio je sva moja očekivanja. Iz showa sam izašla bogatija za prijateljicu kojoj se veselim sa svakim novim projektom koji zamisli. Marina Orsag je raketa! Prepuna energije, ideja, a, najbitnije, ljubavi prema meni, koja je, naravno, obostrana. Dakle, i jedno i drugo.
Koliko vam je važna vizualna prezentacija na sceni, a koliko emocija u glasu?
Joj... da. Kad bi samo interpretacija bila dovoljna, ova bi Pločanka bila najsretnija osoba na svijetu. Sjećam se jedne svadbe koja mi je promijenila percepciju ha-ha. Uglavnom, najluđa fešta, ekipa u ekstazi, a ja u prolazu načujem komentar: “Nije se baš sredila”. Od tada bar prva dva seta na vjenčanju nosim cipele s potpeticama. Crna haljinica moj je domet. U sredini u kojoj sam odrasla bili smo sretni da imamo za jogurt, a to što se nosi bilo je manje bitno. Tako sam odrasla u trapericama i crnoj majici. Nije se to puno promijenilo u mojoj glavi. Ne volim “bacati” novac na odjeću, ali jasno mi je što je showbizz pa sam se tako, minimalno, prilagodila.
Kako usklađujete majčinstvo i karijeru, osobito s obzirom na javnu izloženost?
Bez ikakvog problema. Čujemo se za koju godinu kad krene pubertet ha-ha. Moj prioritet oduvijek je bila Adri. Sve se vrti oko nje. Ali svi moramo raditi, pa tako i ja.
Na kojim još projektima radite?
Nešto što me opušta i veseli je aranžiranje za moje Mikrofonke (ženski zbor koji vodim) s kojima sada već četvrtu godinu pjevam. Svaka nova pjesma i izvedba iznova me uvjere koliko je upravo mentorski rad moj drugi poziv.
Otvoreno ste govorili o anksioznosti i mentalnom zdravlju, koliko je to iskustvo promijenilo vaš pogled na život?
Mislim da je to iskustvo nešto što me najviše oblikovalo. Ne osuđujem. Imam puno razumijevanja za sve.
Što se tiče glazbene scene u Hrvatskoj, što vam je super, a što biste promijenili da možete?
A nemam pojma više. Mislim da glazba, kao i svaki drugi biznis, funkcionira po principu ponude i potražnje. Ja, nažalost, nisam biznismen. Mislim da znam čega je najveća potražnja, ali valjda nisam na prodaju. Ono što nudim, osim svoje autorske glazbe, su veselje, ljubav, pjesma, zabava, a to će, vjerujem, bez obzira na sve zakone i okolnosti, uvijek biti na cijeni. Vjenčanja su mjesto gdje upravo to dolazi do izražaja i zato, vjerujem, imam puno sretnih mladenaca i svatova.
Na što ste najponosniji u svom životu, privatno i profesionalno?
Mislim da je upravo ono što slijedi ono na što ću biti najponosnija. Jako sam ponosna na svoju ulogu domaćice, kuham, perem, čistim, a sve mi se to jako ne da ha-ha.
Što publika može očekivati od vas u idućim mjesecima, nova glazba, nastupi, možda neka knjiga ili emisija?
Nova pjesma je tu! Feminnem također snima novu pjesmu, koju je napisao moj tata. Meni je možda najviše drago da ljudi čuju novi Feminnem. Gelato Sisters također priprema puno lijepih stvari. Ovo ljeto Parmache možete poslušati na Velom Ižu 16. 7., pa u Skradinu 19. 7., 29. 7. u Vrsi, u Pločama, tradicionalni koncert u čast najvećem Oliveru nešto je čemu se veselim cijelu zimu. Feminnem je u Areni na Megadance partyju 20. 6. Knjiga? Imam ih nekoliko u glavi, ali nemam vremena. No veselim se starosti ha-ha.
Postoji li trenutak u karijeri koji biste najradije zaboravili, i zašto?
Ne žalim za stvarima koje sam napravila, već za onima koje nisam.
Jeste li ikada razmišljali o tome da se povučete iz javnosti i potpuno posvetite obitelji ili nekom drugom pozivu?
Ne mogu zamisliti život bez pozornice. Ali bez javnosti... to nije problem. Drugi poziv je mentorski rad u našoj školi “Mikrofon.hr”, tako da sam skroz kul.
Kako reagirate na kritike, pogađaju li vas ili ih koristite kao motivaciju?
Koje kritike? Moja jedina motivacija je biti što bolja moguća verzija mene.
GALERIJA Prepoznajete li našu poznatu pjevačicu s fotografije? Proslavila se u kultnom bendu, a evo kako sad izgleda
Imate li neostvareni glazbeni san – duet s nekih, turneju ili album određene tematike?
Sanjala sam nastup u Areni, a sada su pred nama dva. Jedan s Feminnemom, a uskoro i s Gelato Sistersima. Nadam se da neće ostati nedosanjan i san da jednom sama stanem pred svu tu publiku i slušam svoje pjesme u zboru.
Što biste poručili mladim djevojkama koje sanjaju o glazbenoj karijeri, ali se boje javne izloženosti?
Svi smo drukčiji. Mislim da nemam ništa pametno za poručiti osim da je važno ostati vjeran sebi. Javna izloženost je problem samo ako dozvoliš ljudima koji nemaju veze s tobom, i nemaju pojma o čemu pričaju, da dopru do tebe.
Što vas najviše pokreće u životu, strast, emocije, disciplina ili nešto četvrto?
Voljela bih znati što bi bilo da strah nije bio moj najveći pokretač... Ono što me održava je ljubav i osjećaj nakon svake izvedbe u koju sam unijela svu sebe. Ljudi to osjete, a ja to onda osjetim od njih. Mnogo puta sam se pitala je li ovo doista moj poziv i onda mi daju do znanja da jest. Na tom sam iznimno zahvalna. Upornost, disciplina, jaka želja...
Imate li rituale prije izlaska na pozornicu koji vam pomažu ublažiti tremu?
Nemam. Trema je, nećete vjerovati, godinama sve izraženija. Jedino što provjereno pomaže protiv treme je da se napokon popnem na pozornicu.
Kako se nosite s usporedbama, bilo s bivšim kolegicama iz benda, bilo s drugim pjevačicama na sceni?
Iskreno, nitko me nikad nije usporedio s kolegicom. Zamijenio da, ha-ha, ali usporedio ne.
U kojem ste trenutku osjetili da ste potpuno svoji, potpuno sigurni u to što ste i što želite biti.
Kao što sam već rekla, veselim se sljedećem periodu jer mislim da najbolje tek dolazi i da napokon shvaćam tko sam ja.
Da snimate autobiografski film, koje biste tri scene obavezno snimili?
Mislim da bi za ovaj intervju bilo preintenzivno staviti tri scene koje su me apsolutno obilježile. Možda jedan dan u onoj knjizi koju pišem sa šezdeset godina. Cenzurirana verzija... Tomislav (mlađi brat) i ja. Tomo dvije godine, ja deset, u odrazu prozorskog stakla. Mamin žuti fićo i pjesma od Graca do Ploča... Bijeli kombi, grijanje, tata i ja, svitanje.
Otvori KEKS Pay
dok malu dicu u Italiji uče u školi da je odjeća prije svega kreativnost, tj.stvaralaštvo...kao u Knjizi Postanka:"I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu."...zamislite, od krzna!!!...na zgražanje lažno skromnih levičara i ekoloških aktivista 😂