Ako ste mislili da Vikinzi neće preživjeti Ragnarovu smrt, prevarili ste se. Kako već pokazuju prve dvije epizode pete sezone sjajne povijesne serije koja se u nas može pratiti na Pickboxu, niti je odlazak karizmatičnog Travisa Fimmela niti je smrt vikinškog vođe kojeg je glumio naštetila seriji. Naprotiv, kao da su se Vikinzi oslobodili fokusa na nadmoćnog lidera te se otvorilo prostora da priča postane slojevitija, te da se preostali likovi, pogotovo Ragnarovi sinovi, bolje profiliraju i uključe novi svjetovi. Tako nešto se može kada je autor serije Michael Hirst.
Emotivni trenuci s Travisom
– Vikinzi su priča o životu i smrti i svemu između toga, tako da smo imali mnogo važnih smrti i iznimno emotivnih trenutaka. Jedini sam autor serije i s tim likovima živim već godinama pa se stvorila jaka povezanost. Kada nekoga od njih moram eliminirati, to je za mene važan trenutak. Primjerice, Travis Fimmel i ja proveli smo dugo vremena razmišljajući o tome kako Ragnar Lothbrok treba umrijeti. Razgovarali smo i svađali se oko toga, bila je to strastvena rasprava. Najemotivniji moj trenutak vezan uz njega bio je u prvoj sezoni kada Ragnar na plaži lamentira o smrti svoje kćeri Gyde. I sam imam kćeri pa sam zamišljao kakav bih govor održao. Travis nema djece, no bio je svejedno divan, pjesnički raspoložen, pun emocija i osjećaja za te žalopojke. Sa svojim sam likovima u emotivnom odnosu. Recimo, u sjećanju mi je ostao Travis zatvoren u kavez na irskim planinama, na jakoj kiši, zavijajućem vjetru, po zimi na kojoj su se svi smrzavali, a Travis se odbijao od rešetki kaveza urlajući: “Mrzim Michaela Hirsta!” Bio je to doista emotivan trenutak – opisao je tvorac Vikinga.
Sjajan pisac stvorio je drevni svijet ratničkog naroda sa sjevera tako da on može izdržati bilo kakvu promjenu. Učinilo se krajem prošle sezone kako je uvođenje u seriju Johnatana Rhysa-Meyersa, sjajnog britanskog glumca koji tumači ulogu biskupa Heahmunda, svojevrstan supstitut za Ragnara. Apsolutno ne.
U 5. sezoni širimo svjetove
– Sve do kraja četvrte sezone bili smo zatvoreni u svijet Ragnarove obitelji što je značilo ograničenje na tek jednu ili dvije priče. Imali smo samo jednu veliku avanturu, onu u Francuskoj, no u petoj sezoni širimo svjetove. Počinjemo s raspadom Ragnarove obitelji i velike armije. Likovi postaju daleko ambiciozniji te se zapućuju u Sredozemlje i Island. Braća se razilaze i stvaraju različite saveze, počinju ključno utjecati na više svjetova oko njih – kazao je Hirst i nastavio kako će serija nastaviti rasti i nadograđivati se, te se više baviti Ragnarovim sinovima.
– Od početka sam govorio kako ovo nije serija samo o Ragnaru, nego o Ragnaru i njegovim sinovima. U stvari, po mnogočemu su njegovi sinovi postali slavnijima od njega. Bjorn je zaista otišao na Sredozemlje, u Tunis, a Ivar Beskosni je i bio vrlo slavni Viking. Kao da sam čekao cijeloga života da Ivar uđe u scenarij, tko je znao kako je najveći vikinški vođa zapravo bio bogalj uzimajući u obzir predrasude koje imamo o Vikinzima. Ivar je bio jedan od najsurovijih i najuspješnijih Vikinga, a nama se posrećilo s Alexom Hogh Andersenom koji ga sjajno glumi – govori autor Vikinga.
Doista, u seriji je već u prve dvije epizode nove sezone Ivar Beskosni prikazan kao brutalan i surov, no istodobno i lukav vođa koji se iz situacije da su ga se braća praktično odrekla zbog ubojstva s kraja prošle sezone izvlači i vodi ih u nova osvajanja, daleko natopljenija krvlju nego što je to ikada bilo kod njegova oca Ragnara. Pogotovo se to odnosi na kršćanske svećenike koje pogubljuje na osobito brutalan način. Vikinge ipak čeka susret sa svećenikom kakvog do sada nisu upoznali, koji uz križ nosi i mač. Riječ je o biskupu Heahmundu.
– Priča je s Heahmundom počela kao i većina stvari u pisanju i životu, trebalo je riješiti problem. Ovdje je u pisanju problem kako riješiti prijepore između braće. Trebao sam pronaći saskog ratnika koji je ravan Vikinzima po karizmi i reputaciji. Na početku pete sezone na kralja se još čeka, Aethelwulf je i dalje u izgnanstvu, Alfred je bolestan i možda umire. Raspada se sasko carstvo u Wessexu, pa sam tako porazgovarao sa svojim povijesnim savjetnikom i rekao da moramo pronaći nekoga tko može predstavljati Sase, a on je predložio biskupa ratnika. Takvi su ljudi bili prethodnici vitezova templara, istinski religiozni ljudi koji su često bili i biskupi, ali i ratnici. Kad smo uspjeli u povijesnim izvorima pronaći biskupa Heahmunda, pronašli smo saskog ratnika koji se može suprotstaviti Ivaru, Bjornu i ostalim Vikinzima. Netko je sugerirao da ga mora glumiti Johnatan Rhys Meyers, što je za mene bilo odlično jer je Johnatan, baš kao i biskup, strastven i intenzivan. Želio sam u novoj sezoni Vikinga pokazati i poganski fundamentalizam kako bi gledatelji razumjeli da je poganstvo bila prava religija u koju su neki duboko vjerovali. To je značenje bilo veliko i objašnjavalo je vikinški svijet. Želio sam da se ta poruka jasno prenese. To ćemo vidjeti i na primjeru Flokija koji je fundamentalist, a to isto želio sam pokazati i na kršćanskoj strani gdje su nositelji bili ljudi poput biskupa Heahmunda. Tada je to mlada religija koja je osvajala svijet, a jedan je od razloga intenzivno vjerovanje, što za mene Heahmund i predstavlja, strastveni kršćani suprotstavljaju se podjednako strastvenim poganima – kaže Michael Hirst, napominjući kako smo takvu situaciju već imali ranije u seriji, no način na koji se sukobljavaju Ivarovi pogani i Heahmundovi kršćani daleko je intenzivniji i zapravo nevjerojatan.
Jedan je od najvažnijih aduta serije realnost, sve je u njoj prikazano koliko se točno moglo s obzirom na zapravo štura znanja o svijetu sjevernjačkih ratnika.
– Teško je bilo postići ravnotežu između fantastičnog i stvarnog, no želio sam pokazati kako su Vikinzi vjerovali da su bogovi među njima, da su vjerovali kako su oni stvarne pojave. Kada smo u prvoj epizodi pokazali Odina na bojnom polju pokazali smo ga zato što su Vikinzi vjerovali da je on tamo među njima. Ali nisam želio da toga bude previše jer je sve moralo biti realno. Kada u petoj sezoni Floki ode na Island i ugleda bogove, to vidite jer je on vjerovao da to vidi, vjerovao je kako je pronašao svijet u kojem su bogovi živjeli. Ako vidite svraku ili gavrana, to je možda neki bog. Mislim da su Vikinzi gledali na krajolik kao na živu stvar daleko više nego što ga mi gledamo, opažali su više značenja nego što mi opažamo. Sasvim je moguće da je na putu prema Islandu Floki već izgubio pamet jer su svi koje je volio pomrli. Velika je scena kada se on oprašta od Ragnara i Helge, lako ja za povjerovati kako se sve zapravo odvija u njegovoj glavi – objašnjava Hirst.
Sukob tih kulturoloških različitosti je ono što pokreće seriju, pogotovo je to vidljivo već u prve dvije epizode nove sezone.
– Osobno, upravo je to ono što me zanima i što me motivira, ono zbog čega se ne umaram pišući scenarij za ovu seriju. Imam islandskog romanopisca i povjesničara koji mi pomaže sa sagama, ali ipak sam volim uroniti u knjige i čitati. Povijest i engleski jedina su dva predmeta u kojima sam bio zaista dobar u školi, pa sam ih pametno povezao. Volim čitati fusnote, tamo pronalazim zanimljive informacije, osobe i detalje o likovima. Uvijek tražim stvari koje su kontradiktorne uobičajenoj pretpostavci i predrasudi. Vikinge smo zamišljali na klišejiziran način. Nismo znali puno o njima jer su nam mišljenje oblikovali njihovi neprijatelji iz zapadnog svijeta. Da bi stvari bile još i gorima, Vikinzi niti sami nisu ništa zapisivali, tako da nemamo osobnih svjedočanstava o njihovoj kulturi. Naprosto ih zamišljamo kao grube i prljave hipije koje jedino zanima pljačka. Radeći Vikinge želio sam pokazati, poglavito kroz Ragnara, da je Vikinge motivirala znatiželja i da su imali potrebnu tehnologiju, brodove primjerice, da zadovolje tu radoznalost, da idu u svijet. I to ide dalje od avanture i radoznalosti, njihov je stav prema ženama bio puno prosvjećeniji nego u drugim društvima oko njih, u Engleskoj, Francuskoj, Španjolskoj, bili su i puno demokratičniji od većine ostalih društava. Bez da dociram, ne želim ljude podučavati, stavljam u seriju stvari koje u sumnju dovode naše pretpostavke i predrasude – kaže Hirst.
Otkriće groba sa ženom
Neki su mu svježi događaji išli i na ruku. Iako nije bilo sigurno kako je doista postojao netko poput, primjerice, Lagerthe, otkriće groba sa ženom ratnicom potvrdilo je, kao rijedak fizički dokaz, pretpostavku da su kod Vikinga doista postojale žene ratnice.
– Izazov je napraviti te ljude zanimljivima i kompleksnima, kako sam sam sebi bio i zadao u počecima. Drugi zadatak koji sam si dao bio je da ne pokušavam objašnjavati, nego dramatizirati, te pokazati kakav je poganstvo bio, a onda i koliko je stvaran bio sukob poganstvo i kršćanstva. Franci i Saksonci bili su jako svjesni da se u svijetu odvijaju bitke između različitih religijskih ideja i ideologija, a Vikinzi su bili posljednji pogani. Želio sam pokazati koliko je taj sukob bio stvaran. Kršćani su od pogana puno toga posudili, većina naših ceremonija utemeljeno je na poganstvo ceremonijama. Ljetni i zimski solsticij su poganski – govori tvorac najbolje serije o Vikinzima koju ne prestaje raditi.
– Završio sam pisanje prve polovice šeste sezone, do sada sam, dakle, napisao 80 epizoda. Napisat ću još najmanje deset. Koliko serija može trajati još je otvoreno pitanje. Ovo što sada imamo dovoljno je da se emitira do 2019. godine. Tko zna, riječ je tako izdašnom materijalu s kojim možete raditi koliko želite – zaključuje Hirst.
