Glumac Zagrebačkog kazališta mladih Frano Mašković za sebe kaže kako nije čovjek od velikih planova i voli da mu se stvari u životu odvijaju same od sebe. Trenutno životnom, a pogotovo poslovnom situacijom može biti sasvim zadovoljan.
Hvali more, drž’ se kraja
Samo je u prošloj kazališnoj sezoni imao pet premijera i uspio je uz takav raspored snimiti još jednu sezonu “Stipe u gostima” u kojoj igra Dubrovčanina Đivu.
– Glumim jednog lijenog Dubrovčanina, što je samo napola točno za mene, jer Dubrovčanin jesam, ali lijen nisam, a to bi moglo dokazati mojih zadnjih pet sezona u ZKM-u – priča Frano. Ulogu u “Stipi” prihvatio je zbog scenarija i humora koji nije prvoloptaški, ali i zbog odlične glumačke postave koja je postala uigrana družina tijekom ovih šest sezona prikazivanja. Slični razlozi privukli su ga i u seriju “Na terapiji” koju trenutno pratimo na HTV-u.
– Scenarij je inteligentno napisan i to je jedan format koji do sada nije bio na našoj televiziji. Ova serija zbilja drži gledatelja prikovanim pola sata jer te zanimaju sudbine i problemi tih ljudi koji su samo njihovi, ali negdje su zapravo i univerzalni problemi svih ljudi koji su u braku ili vezi, svih tinejdžera i parova koji imaju djecu. Ovo je dobar zaokret u televizijskom sadržaju i prilika da se počnu raditi puno ozbiljnije stvari na televiziji – objašnjava 35-godišnji glumac kojemu je kazalište ipak najdraže utočište i baza.
– Ne možeš biti ni dobar televizijski ni filmski glumac ako nemaš uporište u kazalištu – kaže Frano. Da će mu gluma biti poziv, spoznao je tek krajem srednje škole jer kazalište ipak nije bio prvi izbor...
– Kao dijete sam mislio da ću biti pomorac jer dolazim iz obitelji pomoraca. Ali nakon jedne plovidbe i morske bolesti koja je trajala tri dana shvatio sam da je bolje da se držim uzrečice “Hvali more, drž’ se kraja”. I tako sam, mic po mic, kroz neke dramske grupe i radionice shvatio da je gluma zapravo ono što me istinski zanima – prepričava glumac. Zahvaljujući glumi savladao je brojne vještine, a jedna od njih je i žongliranje.
– Za monodramu “Car neuspjeha” morao sam naučiti žonglirati, što mi nikako nije išlo i mislio sam da nikad neću u tome uspjeti. Ali radio sam s trenerom i genijalcem Damirom Šojićem i svakodnevnim treninzima uspio sam to savladati. Veseli kad naučiš neku drugu vještinu koju možeš iskoristi poslije u poslu ili u ovom slučaju je mogu iskoristiti za zabavljanje svojih klinaca kad su nemirni dok god jaja i tanjuri nisu u igri – šali se Mašković. Novu sezonu u matičnom kazalištu otvorio je predstavom “Snajper” čija radnja donosi priču o mladom paru koji se suočava s teškim financijskim problemima i usred svega toga odluče se na očajnički čin - atentat. Predstava se bavi PTSP-om djece hrvatskih branitelja.
– Mislim da bi kazalište kroz predstave trebalo otvarati aktualna pitanja i duboko vjerujem da kazalište može promijeniti svijet, a promjene počinju od svakog pojedinca. Nadam se da će i “Snajper” pomoći u toj promjeni. Svaki ansambl napravio je dobar posao ako je nakon odigrane predstave potaknuo gledatelja da razmišlja o problematici predstave ili se senzibilizira s njom – kaže Frano.
Lomi jezik učeći francuski
Za desetak dana u njegovu, ali i glumačkom talentu Ksenije Marinković i Lucije Šerbedžije uživat će i publika u Francuskoj, točnije u Marseilleu, gdje će na francuskom izvesti predstavu “Bergmanove žene” u režiji Jeana Claudea Beruttija.
– Ovo je veliki zadatak za nas i nadam se da ćemo ga obaviti kako treba, pripreme su u tijeku. Ksenija i ja lomimo jezik jer nikada francuski nismo govorili, naši profesori preslušavaju snimke, ispravljaju nas i vode bitku s nama. Zanimljivo je kako od nas troje jedino Lucija zapravo govori francuski, a u cijeloj predstavi njezin lik ne izusti ni slova jer ona glumi pjevačicu koja je ostala bez glasa – priča nam Frano. Uz ovakav radni ritam i obiteljske obveze nema vremena samo za sebe, ali sve to nadoknadi preko ljeta.
– To je moje vrijeme, onda pogledam sve filmove i serije koje nisam stigao vidjeti tijekom godine i pročitam sve knjige koje su me tijekom godine čekale u koferu i samo uživam – veli Frano.
