Naslovnica Showbiz TV

Edita Karađole: Štikle nosim i sa 75 godina, bez njih imam komplekse

– Bila sam živahna, ali i poslušna jer me teta strogo odgajala. Teta je bila vrlo pozitivna osoba puna vrlina i živog temperamenta, naučila me puno lijepih stvari – prisjeća se glumica koja već pedeset godina živi i radi u Rijeci.
13. siječnja 2013. u 12:00 1 komentara 4508 prikaza
edita (1)
Foto: Goran Kovačić/Pixsell
Pogledajte galeriju 1/10

Kad je imala tri godine, glumici Editi Karađole umro je otac Šibenčanin Mato Karađole nakon čega je Edita, rođena u Imotskom, 1940. s Korčule otišla živjeti u Zagreb kod tete Meri. Moralo je tako biti jer je Editinoj majci Gabrijeli bilo teško samoj s dvije kćeri, Editom i mlađom Jadrankom pa je brigu o Editi preuzela teta iz grada.

Kemija je trebala biti njena budućnost

– Bila sam živahna, ali i poslušna jer me teta strogo odgajala. Teta je bila vrlo pozitivna osoba puna vrlina i živog temperamenta, naučila me puno lijepih stvari – prisjeća se 75-godišnja kazališna i televizijska glumica koja već pedeset godina živi i radi u Rijeci. Majka i sestra, nastavlja, preselile su se u Sarajevo, gdje ih je posjećivala, a poslije Drugog svjetskog rata otišle su živjeti u Beograd. Gluma, ali i pjevanje očarali su je još u vrtiću.

– Često sam kao osnovnoškolka pjevala solističke dionice u crkvi u Frankopanskoj ulici. Poslije sam kao učenica Klasične gimnazije u Križanićevoj puno recitirala te se rodila i ljubav prema poeziji. U mladosti imala sam prilike susresti se s Dobrišom Cesarićem, družiti se s Tončijem Petrasovom Marovićem, Rankom Marinkovićem – otkrila nam je umjetnica.

Prije studija glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, na Tehničkom je fakultetu jednu godinu studirala kemiju. Uvjeravali su je da je rad u laboratoriju budućnost pa je glumu odlučila staviti na stranu iako je cijelo ljeto učila za prijamni na ADU, no na ispit nije otišla. Ipak, kako je svaki dan na putu do Tehničkog fakulteta prolazila pored ADU, glumu nije mogla zaboraviti pa je iduće godine otišla na prijamni i prošla. 
Supruga, glumca Nenada Šegvića, upoznala je u Banjoj Luci, gdje ga je išla gledati u predstavi. Nakon toga su se sretali još nekoliko puta i s vremenom se zavoljeli.

– Nije to bila ljubav na prvi pogled. Niti je on odmah bio fasciniran mnome, niti ja njime. Tek smo se poslije fascinirali i u braku smo već pedeset godina. Teško je razumjeti naš posao koji nema radnog vremena i stalno ovisi o prilagodbama. Po tome smo pitanju podrška jedno drugome, možemo o svemu razgovarati. Usput, on ima puno više energije od mene što je sreća za našu zajednicu – ispričala je glumica.

Suprug Splićanin pomogao joj je i da svlada splitski govor s natruhama vlaškog koji govori u seriji “Larin izbor” u kojoj je utjelovila strpljivu i tolerantnu baku Cvitku, majku Nele Zlatar (Ecija Ojdanić).

Suprug ima glavnu riječ

– Jako sam mu zahvalna na toj pomoći i sigurnosti koju mi je time pružio – ističe te otkriva čime ju je osnivač i umjetnički voditelj HKD Teatra te direktor i osnivač Međunarodnog festivala Malih scena osvojio.

– Očarao me svojom odlučnošću. Uz to, bio je i zgodan muškarac. On je glavni u braku, iako će on reći da sam ja glavna. Buni se da sve mora biti po mome, ali ja ne bih rekla da je tako – smije se simpatična umjetnica. U Mostaru se 1964. rodio njihov sin Oleg koji je uz roditelje zavolio kazalište, ali posvetio se ekonomiji. Prije osam godina obitelj je zadesila tragedija - Olegova starija 16-godišnja kći Tijana poginula je kad je na nju naletio automobil.

1964. Rođenje sina Olega

– Oleg se rodio u Mostaru, a ja sam onamo došla takoreći pred porod. Tri mjeseca nakon što sam rodila, već sam igrala u mostarskom kazalištu. Oleg je bio krasna beba, kao kruščić! Živahan, ali i dobar jer mu je otac Nenad bio veliki autoritet i morao ga je slušati – sjeća se glumica radosnih trenutaka.

1988. Oleg se oženio

– Iste godine kad se moj sin oženio svojom izabranicom Nadom, rodila se moja starija unuka Tijana pa je ta godina označila i ulazak ženskog svijeta u moj život, do tada su u njemu bili samo dečki. S prvom unukom suprug i ja provodili smo puno vremena, sin i snaha bili su još mladi pa smo im nastojali pomoći, a to su bila i vrlo teška vremena jer je počeo Domovinski rat – prisjetila se Edita Karađole.

1996. Rođenje druge unuke

– Među najvrednije datume kalendara moga života spada i godina kad je na svijet došla moja druga unuka Carla. S dvije unučice u obitelji postalo mi je još jasnije da je u životu najbitnija ljubav, ona je sve. Ne mislim pritom na eros, nego na filiju, kako kaže Platon. Nema života bez ljubavi – uvjerena je umjetnica.

2004. Gubitak unuke Tijane

– Život se osjeća i gleda sasvim drugačije nakon takvih strašnih događaja. Svake godine na Međunarodnom festivalu malih scena moj suprug posvećuje jednu predstavu našoj tragično preminuloj unuci Tijani – s tugom u glasu govori glumica.

ZDRAVI ZUBI
Bolesti desni mogu izazvati čak i infarkt!

A1 izdvaja za Vas

  • billybull:

    evo, ispricavam se na neznanju, ali zna li tko po kojoj bi toj ulozi doticna trebala biti zapamcena, ili bar prepoznata? nadalje, vazi li to za bivsu drzavu, hrvatsku ili samo rijeku? naravno, njeno tursko porijeklo tu ne igra nikakvu ulogu...ili?