Bilo je tužno i žalosno u šumi Brezovici slušati zvižduke okupljenih na obilježavanju Dana antifašističke borbe. Tužno i žalosno jer se i nakon toliko vremena ljudi okorjeli u ideologiji nikako ne mogu suočiti sa stvarnošću, s onim što se doista dogodilo, s povijesnim činjenicama. Tužno i žalosno je bilo kad je premijer Andrej Plenković u svome obraćanju spomenuo i komunističke zločine. A posebno je tužno i žalosno bilo što se najviše zviždalo na spomen Alojzija Stepinca. Što je Stepinac kriv da ga se i danas tako javno vrijeđa? Ili ekipa koja zviždi stoji i danas na presudi komunističkog montiranog suđenja iz 1946.? Kakvi su uopće to ljudi koji se tako ponašaju na takvom događaju?
Naprati lustraciju, pa će se moći slogodno govoriti kounističkim zločinima, jer ne bi bilo u javnom prostoru za ove koji brane tita i komunizam