Naslovnica Premium Kolumne

Stvarati idiličnu sliku o Jugoslaviji izvan je pameti

U posljednjem desetljeću Titove karijere proizvođačke cijene u Jugoslaviji rasle su za 69% više nego u zemljama Zapadne Europe, cijene na veliko za 97, a maloprodajne cijene za 111%. Pred Titovu smrt, umjesto najavljenog okrupnjivanja, privreda je još više razdrobljena na oko 60.000 tzv. osnovnih organizacija udruženog rada.
17. rujna 2018. u 08:10 85 komentara 2496 prikaza
Uljanik
Foto: Dusko Marusic/PIXSELL

Predsjedničin intervju za austrijske novine zahuktao je raspravu o životu u Jugoslaviji koja traje otkako se bivša država raspala. I opet se puno lupeta, s ove ili one strane, kao da svih ovih godina nakon raspada bivše države nisu izašle i relevantne knjige koje su na svjetlo dana izbacile mnoge činjenice, pa ne bi trebalo biti toliko više lupetanja.

Kolinda Grabar-Kitarović BORISLAV RISTIĆ Kolinda po svijetu sramoti Jugoslaviju

U Beogradu je već godinama u Arhivu Jugoslavije za istraživanje otvoren Titov arhiv, kao i arhivi Predsjedništva SFRJ i CK SKJ. U ta tri arhiva ima toliko puno dokumenata tadašnjih saveznih organa, pa i republičkih, da ih samo treba iščitavati i bilježiti. Dakako, tada je najviše toga bila državna tajna, strogo povjerljivo, pazilo se što se i kako pušta u javnost… Ali danas više ništa od toga nije pod embargom. Samo treba sjesti i kopati i istraživati. Danas, 2018. godine, stvarati neku idiličnu sliku o Jugoslaviji totalno je izvan svake pameti. Istina, ljudi su danas razočarani svime i svačime, ne snalaze se u novom sustavu, i uglavnom se u bijegu od stvarnosti u sjećanjima vraćaju u one stare dane, kad je kao bilo bolje. Dakako, u tome što je bilo bolje pamte se samo ljepši trenuci, oni su ostali u sjećanju, a ono loše je brzo izbrisano iz memorije.

Josip Broz Tito Dr. Zdenko Radelić Hrvati i Srbi: Podrška Jugoslaviji u narodu nije bila razmjerna ratnom uspjehu

To je tako u ljudskoj naravi, čista psihologija. Iako sam već više puta na ovom mjestu donosio suhoparne podatke ponajprije o stanju jugoslavenskog gospodarstva, nad kojima su se mnogi znali čuditi, pa i pitati odakle su, opet ću iznijeti još neke, a svi se oni mogu pronaći u spomenutim beogradskim arhivima. Ovdje ću navesti samo jedan mali dio koji je zabilježen u raspravama i dokumentima CK SKJ pred Titovu smrt, pa da vidite kako je to nekad bilo bolje. Tako pred Titovu smrt, umjesto najavljenog okrupnjivanja, privreda je još više razdrobljena na oko 60.000 tzv. osnovnih organizacija udruženog rada, a umjesto međusobnog prožimanja i povezivanja na cjelokupnom jugoslavenskom prostoru, firme su se iz godine u godinu sve više zatvarale u granice republika i pokrajina. Samo 1,5 posto osnovnih organizacija udruženog rada imalo je sjedište u drugoj republici ili pokrajini. Dohodak „asocijacija proizvođača“, koje je novi Ustav iz 1974. promovirao kao svoj ideal, u ukupnom prihodu jugoslavenske privrede iznosio je 0,23 posto. Opća i zajednička potrošnja godinama je dvostruko više rasla od rasta društvenog proizvoda. Od 1974. do 1976. prepolovljena je akumulacija jugoslavenske privrede.

Umirovljenici Sindikati protiv Vladina prijedloga 'Za veće plaće bori se štrajkovima, a ne zabranom rada umirovljenika'

Petina ukupno zaposlenih 1977. radila je u poduzećima koja posluju s gubicima, a zaposleni u tvrtkama koje su poslovale s gubicima imali su za 14 posto veće plaće od onih koje su ostvarivale akumulaciju. Cjelokupni izvoz jugoslavenske privrede pred kraj Titove vladavine nije mogao pokriti ni uvoz dvije trećine repromaterijala za njezinu tekuću reprodukciju. Od 1970. do 1980. robna razmjena između jugoslavenskih republika je prepolovljena. Jugoslavenska privreda je bila toliko nekonkurentna da je država iz godine u godinu davala sve veće stimulacije za izvoz, koje su za neke proizvode iznosili 70, za neke 100, a za neke čak i 200 posto na prodajnu cijenu! Zbog toga je jugoslavenski ministar financija Petar Kostić, u prosincu 1979., u posljednjim danima Titova upravljanja Jugoslavijom, na zatvorenom sastanku najvišeg državnog i partijskog rukovodstva u zemlji govorio: „To praktično znači da rasprodajemo supstancu.

Od 108 najreprezentativnijih proizvoda koje je zemlja izvozila cijene 78 proizvoda bile su veće na domaćem nego na svjetskom tržištu, a kod više od polovice proizvoda disproporcija je iznosila više od 50 posto. Rast produktivnosti rada je prepolovljen, a učešće Jugoslavije u svjetskoj trgovini palo je za trećinu – sa 0,65 sniženo je na 0,45 posto. U posljednjem desetljeću Titove karijere proizvođačke cijene u Jugoslaviji rasle su za 69 posto više nego u zemljama Zapadne Europe, cijene na veliko za 97, a maloprodajne cijene za 111 posto. Od donošenja Ustava 1974., do 1979., Jugoslavija je dostigla istu razinu ekonomske povezanosti i ovisnosti od SSSR-a i njegovih satelita koji je postojao i prije Titova razlaza sa Staljinom 1948. godine! Naravno, s Titovom smrću sve je postajalo još samo gore! To su podaci.

ivan hrstić Predsjednica opet izazvala jogurt-revoluciju

I tako je bilo! Na žalost, ne samo da mi i danas još ispaštamo jugoslavenske promašaje. Nismo ništa ni naučili. Uljanik je još jedan u nizu dokaza kako je socijalizam i dalje dominantna politika u odnosu na gospodarstvo. Zato i dalje propadamo!

Hrana
Mood food
Hrana za dobro raspoloženje: Doznajte što bi trebalo jesti da se osjećate sretnije

A1 izdvaja za Vas

  • Avatar krcedolac
    krcedolac:

    Jugoslavija nije bila Jasenovac pa da sliku o njoj treba retuširati...bila je socijalno osviještena zemlja prije svega,u kojoj su se bar djeca rađala za razliku od slobodne i demokratske Hrvatske u kojoj jedino politička mafija i lopovi dobro žive.

  • djakputnik:

    Kaže veleštovani intelektualac, ali Despot: "Od 108 najreprezentativnijih proizvoda koje je zemlja izvozila cijene 78 proizvoda bile su veće na domaćem nego na svjetskom tržištu". No, pitam ga koji je hrvatski proizvod danas toliko jeftiniji da može konkurirati na svjetskom ... prikaži još! tržištu? Zašto je u Hrvatskoj bilo kakva proizvodnja neisplativa, počev od poljoprivrede, pa na dalje?

  • kažemja:

    Samo jedno ću reći, koliko se sjećam a dobro se sjećam jer imam 50 i nešto godina za vrijeme Juge nije se kopalo po kontejnerima a danas su praktički redovi ispred njih. Još nešto , radnik je bio ZAŠTIĆEN i ... prikaži još! nije bilo izrabljivanja kao danas . A zanimljivo je da se i u takvoj komunističkoj državi više poštivala nedjelja jer nije radio nitko osim onih koji su to baš morali (bolnice , policija , vatrogasci) . Daleko od toga da žalim za tom propalom državom ali sve što sam napisao su činjenice koje nitko ne može oboriti. Svidjelo se to nekome ili ne.