Mnogo je načina na koje se može početi tekst o Hrvatskoj, pa zašto, dakle, ne izabrati misao koju je 2017. izrekao Mate Rimac kad ga je časopis Forbes proglasio jednim od najboljih mladih poduzetnika na svijetu: „Nisam pobornik negativizma i kukanja, koji su sveprisutni u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je sigurno teže nego u razvijenim zemljama, ali je sigurno lakše nego u većini svijeta. Živimo u globaliziranom svijetu i moguće je uspjeti bilo gdje – negdje lakše, negdje teže. Naš je najveći problem negativizam i kolektivna depresija te okruženje u kojem uspjeh nije poželjan…“. Četiri godine poslije Mate Rimac, jedno od hrvatskih poduzetničkih čuda, najavio je da će do 2023. zaposliti još 1500 ljudi, što znači da će njegova tvrtka tada zapošljavati više od 2000 ljudi. I nije Mate jedini. Danas u Hrvatskoj posluje niz tvrtki koje su uspješne na svjetskom tržištu, a stvorili su ih neki nepoznati momci i djevojke koji su krenuli iz garaže. Recimo, zagrebački Nanobit pokrenut je 2008., a osnivači Alan Sumina i Zoran Vučinić krenuli su bez kapitala, bez ureda i samo s dva računala.
Stvaranje 'kastinskog' društva i privatizacija usred rata pogreške su koje i danas plaćamo
Atmosfera nezadovoljstva, frustracije, osiromašenje i ekonomska nesigurnost taloženi godinama stvorili su silan osjećaj društvene nepravde. I to je jedan od važnih razloga koji motiviraju ljude da se iseljavaju iz Hrvatske
Komentara 19
Ljudi uvijek idu tamo gdje je veća plaća, ovo su sve tlapnje i filozofije. Pa naši domoljubni nogometaši koji su i ovdje dobro zarađivali su otišli zbog još više novaca, a ne ovih lupetanja.
Izvršena je organizirana pljačka, ali ekonomsko stanje u društvu ne bi bilo bolje i da nije. Sve te firme propale bi i ovako i onako jer nisu konkurentne i mi ne znamo voditi biznis. To tek treba naučiti a i nije sve u otvaranju kafića i picerija te kladionicama. Mi smo nepošteni ali i nedovoljno sposobni za kapitalizam, za sada
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Ne bih rekao da su to pogreške. To je bio plan kako svo bogatstvo jedne zemlje prenijeti u vlasništvo jedne organizacije. Apsolutno su uspjeli. Pogreška je bila tu organizaciju dovesti na vlast. I 30 godina kasnije, još nismo progledali. Jasno mi je da su mnoge kupili, mnoge protjerali u svijet, ali još uvijek nas je dovoljno da to promijenimo. Sve što treba učiniti jest svake četvrte godine ustati s kauča na pola sata.