Kultno pitanje "Di su pare?" u predizborno vrijeme trebalo bi preformulirati u pitanje "Čije su pare?" Birači bi morali znati tko stoji iza političkih opcija koje im nude zastupanje ako ih izaberu i u kojem će smjeru ići njihova politika. Način financiranja stranaka i kampanja propisan je zakonom i taj dio najbolje nadziru stranke same. Kako? Naravno ne same sebe. Nego one druge, iz suprotnog tabora. Obično iščeprkaju prljavštine protivnika. No ono što sve odreda skrivaju kao zmija noge je financiranje povezanih skupina. Najčešće raznih udruga i zaklada. Pozicija vlasti omogućit će raspolaganja proračunima: bilo onima gradova i jedinica lokalne i područne samouprave, što je trenutačno aktualno, bilo Državnim proračunom, a kapilarno novcem bezbroj institucija koje će onda raspisivati i prilagođavati natječaje za razne potrebe. Ne nužno potrebne. Odnosno ne društvu, nego pojedincima. Poslije konzumenti tih "sredstava" mogu poslužiti za razne akcije, inicijative, prosvjede, proslave, "hodanja"… Pa se onda, primjerice, kao prošli vikend" istodobno pale Trnjanski kresovi i hoda za život. Prvim je događajem, pod pokroviteljstvom Grada Zagreba, a u organizaciji Mreže antifašistkinja Zagreba, Srpskog narodnog vijeća i Saveza antifašističkih boraca i antifašista, trebalo biti proslavljeno oslobođenje od ustaškog režima i Dan pobjede nad fašizmom, no bavio se manje fašizmom s kojim itekako još ima posla, a više "Free Palestinom", dok im istodobno "na vrata" nisu pokucali osvjedočeni protivnici antifašizma i mrzitelji partizanskog pokreta.
Na način na koji se troši novac iz proračuna građani bi morali imati utjecaja, a institucije kontrolu. A to nitko ne radi
S udrugama su povezane i neinstitucionalizirane inicijative koje tek ne polažu račune nikome, ali djeluju u javnom političkom prostoru, novcem koji dobivaju udruge.
Komentara 1
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
"Novac koji dobivaju udruge" se mitologizira, za potrebu klikova. Iz godine u godinu ponavljamo istu priču kao papige, a nitko da se sjeti potražiti postotke - koliko udruge dobivaju iz domaćih natječaja, koliko iz stranih. Ili ono najosnovnije - koji postotci udruga se bave kojim aktivnostima. Ovako samo lajanje na mjesec...