Sve se poklapa, kao da opet živimo krajem 80-ih. Nevjerojatna je repeticijska sposobnost procesa koji zato nikamo i ne vode i šokantna je naša spremnost da ih ne uviđamo. Eto, Hrvatska ponovno gotovo da postoji u jednostranačju, jer svi bitni društveni procesi odvijaju se unutar samo jedne stranke. Iz nje izlaze ili bivaju istjerani „disidenti“, koji onda iz čistog inata i zbog povrijeđenih taština osnivaju nove parapolitičke organizacije koje simuliraju višestranačje, a unutar kojih su i agresivne samozvane suverenističke proklamacije, da isključivo s nacionalističkih pozicija zagovaraju hrvatsku samostalnost. “Još Hrvatska ni propala” pjevaju 2.0 budničari i pozivaju da ustanemo za narodne pravice.
O čemu ovaj? O Srbiji?