Naslovnica Premium Kolumne

Može li rasterećenje plaća Hrvate pretvoriti u apatičnu masu

Veće neto plaće trebale bi smanjiti iseljavanje, ali oslobađanjem od poreza na dohodak radnici gube i vezu s ekonomskom i socijalnom stvarnošću
20. lipnja 2019. u 12:03 4 komentara 1700 prikaza
Novac
Foto: Igor Šoban/Pixsell

Premda su različite vlade posljednjih godina to već učinile triput, gotovo da nema javne osobe koja se ovih dana u Hrvatskoj ne zalaže za novo, još veće „rasterećenje plaća“, najčešće kroz daljnje povećanje neoporezivog dijela bruto osobnog dohotka. Time se želi povećati neto plaće, dio dohotka raspoloživ za potrošnju pa tako i ukupna osobna potrošnja, a s njima i bruto domaći proizvod.

Umjetna inteligencija RATKO BOŠKOVIĆ Zbog kolega robota nezaposlenih će biti više?

Veće neto plaće trebale bi smanjiti iseljavanje, učiniti rad u Hrvatskoj atraktivnijim. Ali, zaboravlja se da takva politika uz sjajno lice ima i pogubno naličje: s oslobađanjem od poreza na dohodak građani koji rade i zarađuju gube i vezu s ekonomskom i socijalnom stvarnošću.

Na stranu to koliko politika „rasterećenja plaća“ više može biti učinkovita, koliko i četvrti put može djelovati kao deus ex machina i zaista postići one efekte koji se od nje očekuju. Okolnosti 2019. s uzletom osobne potrošnje svakako nisu one iste iz 2009. – 2015. kad se ta vrsta potrošnje bila survala niz liticu pa ju je zaista trebalo ohrabrivati i tako spriječiti pad cijele ekonomije u deflacijsku spiralu poniranja.

Sa smanjivanjem poreza na dohodak moraju se povećavati ili održavati previsokima, porezi na potrošnju, kad država prihode ubire automatski, administrativno jednostavnije i samim time jeftinije. Zanemarimo načas i to što su posrijedi mehanizmi koji jedan drugoga poništavaju: koliko povećanje osobnih dohodaka stimulira potrošnju, toliko je visoki porezi na potrošnju destimuliraju.

150 godina pruge Rijeka - Zagreb Kako se gradila najvažnija hrvatska pruga

Glavni je društveni i politički problem s daljnjim „rasterećivanjem plaća“ što gotovo potpuno oslobađanje građana od plaćanja poreza na dohodak čini da oni gube osjećaj odgovornosti da društvu doprinose „u skladu sa svojim mogućnostima“, a s time i potrebu da utječu na to da se taj njihov doprinos troši pametno i odgovorno.

Naravno, zaposleni građani i nakon oslobađanja poreza na dohodak još uvijek plaćaju visoke poreze u obliku doprinosa, kao i visoke akcize, ali njihova je namjena relativno uska, poznata i zadana, na primjer, isplata mirovina ili otplata autocesta (pa i takva izaziva žučne rasprave).

Važan je zato neposredni porez na dohodak koji ima najšire i vrlo varijabilne namjene i kojemu bi zanimanje poreznih obveznika za njegovo pametno usmjeravanje bilo najkorisnije. A sada hrvatska država od svojih oko 130 milijardi kuna prihoda na godinu od poreza na dohodak ubire tek dvije milijarde, pa ako je to tako, što koga briga gdje će taj „sitniš“ doista završiti. A još manje je koga briga za poreze poput PDV-a koji se ubiru automatski i linearno, i svi ga plaćaju u jednakom postotku bez obzira na „svoje mogućnosti“.

Ratko Bošković Državno štampanje kuna i bankovno štampanje eura

S gašenjem poreza na dohodak i povećanjem poreza na trgovinu (65-66 milijardi kuna godišnje) svi se čine zadovoljni: građani imaju više novca za trošenje, država ima veće prihode, političari i ekonomisti magično „rješenje“ za ubrzavanje rasta. Jedino što hrvatski narod kao cjelina postaje apatična masa sve manje zainteresirana za svoju državu, svoje gospodarstvo i svoju ekonomsku budućnost.

RBA
INVESTIRANJE JE PRIRODNO
Kako je to živjeti pored Dunje? U svakom slučaju, potaknula me na razmišljanje – koji je moj cilj?

A1 izdvaja za Vas

  • orson:

    Autor se najeo ludih gljiva, građani su toliko svakodnevno uronjeni u ekonomsku i socijalnu stvarnost da im sigurno ne treba i porez na dohodak da ih na to podsjeća. Ostaje dovoljno drugih poreza, doprinosa, trošarina i nameta svake vrste da ... prikaži još! izgube volju za (dodatnim) radom i privređivanjem. Porez na dohodak treba u potpunosti ukinuti (gubitak prihoda jedinica lokalne samouprave ni u kom slučaju ne kompenzirati, već treba zatvarati nepotrebne i neodržive gradove/općine/županije) te maksimalno smanjiti ostale prepreke i namete koje ljude demotiviraju da rade više od egzistencijalnog minimuma jer od vlastitog rada polovicu moraju dati nezasitnoj državi.

  • Avatar milelican
    milelican:

    Teška glupost. 100 kn veća plaća znači socijalnu neosjetljivost? Odakle je ovaj analitičar? Iz Superhik stripa?

  • stefj:

    Već dugo nije bilo ovako lošeg teksta... Porezi koji se plaćaju moraju donijeti svima neki benefit, barem osjećaj da time plaćaju nešto korisno... U Hrvatskoj najveći je problem što sve pojedu uhljebi, s nema nikakvog benefiya za društvo... Imaš visoku ... prikaži još! plaću i plaćaš velike doprinose, a kada si bolestan moraš platiti doktora jer kod državnog ne možeš doći na red i moraš štedjeti jer će ti mirovina biti na razini džeparca. Niti ostale stvari nisu bajne; birokracija, školstvo, u krajnjem slučaju, radi uhljeba ne možemo kupiti niti avione, a npr. u Zagrebu se ne može napraviti metro... Ovakav uhljebistan nitko stručan i sposoban ne želi, želi biti plaćen za svoj rad, a ne da neki neobrazovan uhljeb ima veća prava i primanja bez rada... Dok se taj apsurd ne riješi i dok god idemo Grčkim smjerom, nema neke budućnosti ovdje...