U općerastućoj kulturi straha koga se u Hrvatskoj trebamo bojati ili bolje rečeno, koga nam nameću kao glavne razloge za strah? Shodno višedesetljetnoj buci u javnom prostoru i stalnoj fokusiranosti prema različitosti, ispada da je strah obrnuto proporcionalan stvarnoj prijetnji, a gotovo pa idealno ide uz masovnu fiksaciju prema “rizičnim” skupinama.
